Ljubav "od A do Ž"

Da nema njih ne bi bilo ni današnjega evanđelja, ni tolikih pisanih i izgovorenih djela kroz povijest, ne bi bilo ni svakodnevne komunikacije. Jedino kako bi uspjeli komunicirati bilo bi pomoću znakova. Koristimo ih svaki dan, a pri tom uopće i ne mislimo da ih čitamo, pišemo na svojim mobitelima, računalima ili bilježnicama, te da ih izgovaramo. Taj pojam je i u središtu današnjega Evanđelja koje nam se navješta. Riječ je, naravno, o „riječi“. I to ne o bilo kakvoj riječi, već Riječi koja je uzela tijelo, koja se utjelovila i to samo s jednim jedinim razlogom...
Riječ kao takva je glas ili skup glasova kojemu je pridruženo neko značenje te je ona osnovna jedinica svakoga jezika. Riječi se mogu slagati u logične i smislene cjeline kako bi se stvorile rečenice, sintagme, fraze ili pak veća prozna ili poetska djela...

Naš hrvatski jezik broji između četristo i petsto tisuća riječi. Čak šezdeset posto manje od, recimo, engleskog jezika. Najkraća, a i prva riječ u našim rječnicima je „a“, koje označava negaciju ili pak, ako je u službi veznika, neku usporedbu. Najduža pak hrvatska riječ, prema istraživanju jednog našeg dnevnog lista, ako se zanemare brojevi koji se mogu pisati i kao jedna riječ, je „prijestolonasljednikovica“, a ima 25 slova. Iako imamo na raspolaganju toliko riječi kojima se možemo koristiti, ipak nam u naš jezik stalno pristižu i nove riječi, čak se ponekad mlađi i stariji ne razumiju pa to onda ponekad ispadne zanimljiv razgovor...
Kada upućujemo riječi drugoj osobi, budimo pažljivi jer izgovorene ili napisane riječi imaju „moć“ i na slušatelja mogu ostaviti dobre, ili  loše dojmove. Zbog „četiri čarobne“, ili  „tri slatke riječi“, mnogi su sklopili prijateljstva ili ženidbene veze, a pomoću njih neki su uspjeli riješiti i najteže životne situacije. Ponekad, nažalost, koristimo i teže riječi kojima, u tom trenutku kada ih koristimo, ne znamo ni smisao. One samo izlaze iz nas, stvaraju nam nerovozu, i ljute ne samo nas, nego i druge oko nas. A svejedno ih koristimo... Izgovarajući riječi, izgovaramo sebe, odnosno po riječima i rječniku koji koristimo drugi nas prepoznaju kakvi smo ljudi, a onda i kakvi smo vjernici.

Rođendan je trenutak u životu koji nas poziva da se malo zaustavimo i da napravimo jednu sintezu svojega dosadašnjeg života. Kažu neki da, dok si dijete, jako dugo čekaš sljedeću tortu, sljedeći rođendanski „party“, a što si stariji broj svjećica na torti povećava se sve brže i brže... Svaki rođendan podsjeća nas kako smo u svom životu napravili jedan korak više, jedan korak više u shvaćanju smisla  vlastitoga života. Najčešće što na rođendanima čujemo jest želja slavljeniku da doživi još toliko godina koliko sada slavi i sve to očituje jednu čovjekovu težnju za životom, da živi vječno... Jedini koji mu tu želju može ispuniti jest Gospodin, nitko drugi. Ni jedna krema, ni jedna tableta ili napitak ne mogu ugasiti čovjekovu žeđ za životom - vječnim životom. Čini li nam se možda vječni život kao nešto što je neostvarivo, nešto što je teško i nemoguće?

Upravo zbog nas i radi našega spasenja, kako ispovjedamo u Vjerovanju, ta Riječ danas je postala tijelom i nastanila se među nama kako bi nam bila blizu, kako bi ju mogli čuti, ali i vidjeti. No, tu Riječ nije dovoljno samo čuti, nju treba i izgovoriti. A najlakše ćemo ju izgovoriti u konkretnim i svakodnevnim malim djelima ljubavi. Iako će nas u svemu tome možda drugi i malo čudno gledati, nemojmo odustajati jer svojim rođenjem od Djevice Marije Bog nam je pokazao koliko i kako se ljubi. Od početka do kraja, „od a do ž“...