Riječ je tijelom postala

I ovaj Božić, 2000 godina nakon svog povijesnog rođenja, Bog ulazi u naš svijet, Bog postaje dio stvarnosti u kojoj živimo. Svijet je to u kojem postoji toliko kultura i civilizacija - toliko različitosti. Oko nas je toliko svjetskih čuda, toliko prirodnih ljepota, toliko potencijala i bogatstva. Naš svijet je svijet ljudskih otkrića i dostignuća. I po ovom Božiću Bog postaje dio tog svijeta.

U isto vrijeme, naša stvarnost, naš svijet je i svijet opće depresije, neimaštine i bijede, bahatosti: dok se jedni smiju, drugi plaču; dok se jedni igraju i zabavljaju, drugi se muče i tjeskobno brinu. Bog postaje dio stvarnosti koja je ispunjena nervozom i užurbanošću, financijskim krizama i ekološkim katastrofama, stvarnosti koja je ispunjena čovjekovim promašajima...

I to je naša realnost. I to je svijet u kojem živimo, to je svijet u nama. U taj i takav svijet Bog ulazi po svom rođenju, u njega Bog i ovaj Božić želi unijeti svoj život, svoj mir, svoju radost.

Bog postaje čovjekom

Zato strah, tjeskoba, nemir, jednom riječju - grijeh, nemaju posljednju riječ. Čovjek koji je stvoren na Božju sliku još uvijek postoji! Stanje zemaljskoga raja u kojem je čovjek na početku živio nije izgubljeno!

Činjenica Božjeg Utjelovljenja i Božjeg rođenja otklanja sve te bojazni: jer Bog postaje čovjekom! Tim događajem na poseban način započinje Božji projekt spasenja. Jer kao što kaže sv. Ivan: "U tome se očitovala ljubav Božja, što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu" (1 Iv 4,9).

"Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama" (Iv 1,14). Očeva Riječ nalazi se na početku novoga stvorenja. Ona postaje tijelom, nastanjuje se među nama; preobražava čovjeka i sve stvoreno u Novo Stvorenje.

Betlehemska štalica

Ta veličanstvena istina vjere poprima naizgled čudan konkretan oblik: Otac izabire da se njegov Sin rodi u siromaštvu, odbačenosti, jednostavnosti betlehemske štalice.

A to je tek jedna velika tajna vjere: štalica i Dijete u njoj! Da mi je bar na tren ući u razmišljanje Boga koji je odlučio roditi se na isti način kao što se rađa čovjek, kao što sam se rodio ja. Ili, da mi je barem nakratko zaviriti u tu štalicu, da vidim tu veličanstvenost i tu jednostavnost. Da si dopustim iznenaditi se prizorom u njoj: siromašni i skromni pastiri, uporni i ponizni kraljevi, pravedan Josip, čista Djevica Marija - svi su oni okružili Dijete. Molim Gospodina za milost da ga mognem prepoznati u tom Djetetu: milost siromaštva i skromnosti, upornosti i poniznosti, pravednosti i čistoće srca.

Dobro došao, Gospodine Isuse, u naše tijelo, dobro došao u našu ljudsku narav. Želim Ti dobrodošlicu na Zemlju, u svijet sakatog i nakaznog čovještva. Želim dobrodošlicu Tebi koji si jedini savršeno ostvario i dostojno nosio to čovještvo. Dobro došao u moj život i u moj svijet! Pogledaj Gospodine na mene, poslušaj moju molitvu: ovaj Božić želim Te dočekati otvorena i spremna srca... Želim Ti dopustiti da me ovaj Božić iznenadiš kao što si iznenadio i svijet prije 2000 godina.

Autor: p. Tvrtko Barun

Objavljeno: 21. 12. 2011. u kategoriji Duhovne misli