Volontiranje je moj doprinos društvu

Iva Boras studentica je četvrte godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a pripada župi bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkoj Savici. Ona je samo jedna u nizu "vojske studenata" koja se uključila u plemenitu akciju inicijative "U ime obitelji", a usmjerena je ka očuvanju braka kao institucije koju čine muškarac i žena. Ovom prilikom, Iva nam je ispričala ponešto o samoj inicijativi, motivaciji koja ju je potaknula na volontiranje, te o svom stajalištu prema braku.

Iva, na samom početku, zamolila bih te da nam kažeš nešto o inicijativi „U ime obitelji“ u kojoj si se odlučila aktivirati.

U ime obitelji je inicijativa pokrenuta s ciljem raspisivanja raferenduma na kojem bi građani definirali u Ustavu RH kome pripada brak. Da bi do referenduma uopće došlo, potrebno je skupiti potpise i to 10% potpisa biračkog tijela, znači oko 375 000. Inicijativu ne vodi  jedna osoba, jedna udruga, stranka ili nešto drugo... puno ljudi je uključeno u organizaciju: muškarci i žene iz svih krajeva Hrvatske, poslovni ljudi različitih zanimanja, studenti, svećenici, časne sestre... Svima njima, osobito onima u užoj organizaciji skidam kapu! Naježim se i ponese me neko uzbuđenje kad samo vidim koliko je svatko od njih uložio i još uvijek ulaže vremena, volje, rada, mašte i energije. Zaista, nevjerojatan trud stoji iza ove inicijative. I molitva, puno molitve.

Volontirala si prvo dijeljenjem letaka, a onda i prikupljanjem potpisa na svom matičnom fakultetu. Što te motiviralo na to da se uključiš?

Odmah mi se svidjela inicijativa i na poziv prijatelja sam odlučila volontirati. U početku sam bila malo skeptična jer sam se bojala da ljudi neće saznati za nju i da će biti krivo predstavljena. Dio mojih sumnji se ipak ostvario i to je samo potvrda da je inicijativa bila potrebna i da je pokrenuta taman u zadnji čas.

Što je za tebe brak?

Smatram da je tradicionalni brak dobra i korisna institucija. Uvijek mi je bilo jasno kome je namjenjen brak i najteže je upravo objasniti nešto što se samo po sebi podrazumjeva. Namjenjen muškarcu i ženi koji se vole, ali ipak shvaćaju da nije uvjet samo ljubav, već da su djeca ta čija se dobrobit najbolje ostvaruje u braku, brak postaje okosnica obitelji, a tako i okosnica društva. Dakle brak je posebna institucija temeljena na spolnoj komplementarnosti muškarca i žene, rađanju i odgajanju djece, preuzamanju odgovornosti i brige jednih za druge. Zato su mi nelogične težnje za redefiniranjem braka. Zna se što je brak i krivo je gledati kome bi sve mogao pripadati, jer tada onda on prestaje biti to što je.

Možeš li nam prenijeti neke dojmove s volontiranja?

Volontiram na svom faksu koliko stignem. Do sada nisam imala negativnih iskustava. Neki ljudi sami prilaze, ali većinom mi pokušavamo prići ljudima, pitamo ih jesu li čuli za inicijativu, što misle o tome, žele li potpisati i sl. Reakcije su svakakve, ali nismo imali neugodnih situacija. Sve bi stalo na raspravljanju i strašno mi je kad čujem što su volonteri na nekim drugim fakultetima doživjeli. Lijepo je volontirati za nešto što smatraš važnim , to je moj doprinos društvu. Svi smo pozvani djelovati pozitivno. Uz to, upoznala sam puno novih ljudi i to je dodatna stvar koja obogaćuje moj mali angažman i potiče me da i dalje sudjelujem.