Krist - gumica

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
U Gospodina je milosrđe
obilno je u njega otkupljenje”
(Ps 130, 3.7)

Godine 2008. na prekrasnom Pelješcu hodao sam uz more. Što dalje idem, okrećem se i gledam. Valovi brišu tragove mojih koraka u pijesku. Pomislio sam da tako dragi Bog briše sve naše bezakonje, naša lutanja, sve čega se sramimo i sve što nas truje. Gledajući ljepotu mora, shvatio sam da ono što nas najviše zamara, jest vlastita krivnja ili krivnja koju smo naslijedili od bližnjih. I beskrajno kružimo u svojoj psihi i duhovnom životu. Toliko nam je možda teško oprostiti sebi, prihvaćati sebe, vidjeti ljepotu čiste plaže našeg života. Božja gumica nas neprestano oslobađa svega krivog i daje nam pristup radosti obraćenog grešnika koji zna da mu je oprošteno. Zašto ne vidimo tu divotu?!

Često smo zaokupljeni razarajućim mislima, brigama. U glavi neprestano nosimo negativne misli, razmišljamo o njima do te mjere da ne možemo spavati. Pogrešno živimo svoju svakodnevicu, prepuštamo se brdu obveza ili ih odbijamo ispuniti odgađajući ih za neko sutra koje nikada ne dođe. Nije možda teškoća toliko u obvezama koliko u našim strahovima „što će reći ovaj ili onaj”. Napunimo si glavu takvim stavovima dok život aktivno teče, a mi ga pasivno promatramo.

Bog nam objavljuje iz dana u dan naše sposobnosti, naše kvalitete. On je prijatelj i brat koji ima povjerenje u nas, koji nam pokazuje da nas ljubi i da ljubi sve u nama. Stavlja na naš put braću i sestre koji nam govore u Njegovo ime s ljubavlju. Ako znamo primati njihove riječi koje nas ohrabruju i koje nam pokazuju tko smo, otkrivat ćemo da smo i mi sami dar, bez obzira na sve. Mi smo dar jedni drugima. Ali jedino je Bog gumica naših grijeha i objavitelj dara koji smo jedni drugima!

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".