Krepost siromaštva

Želio bih da u našoj današnjoj meditaciji razmišljamo o kreposti siromaštva. Je li siromaštvo nešto po sebi dobro? Trebamo li kao pravi vjernici više željeti biti bogati ili je dobro prihvatiti siromaštvo? Želi li Bog da budemo siromašni?

Ispravno odgovoriti na ova pitanja moguće je jedino promatrajući što nam o siromaštvu govori Sveto Pismo. Prije svega u Starom zavjetu siromaštvo je bilo znak odsutnosti Božjeg blagoslova i teške nesreće koju svakako treba izbjeći. Zato se u Starom zavjetu Bog nerijetko prikazuje kao onaj koji je na strani siromašnih i nezaštićenih kako bi im pomogao da izađu iz svoje bijede. No, u Novom zavjetu događa se jedan apsurd, sam Bog postaje siromašan. Sv. Pavao će to u poslanici Korinćanima ovako opisati: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. (2 Kor 8,9) Tako je materijalno siromaštvo od zla kojega treba pošto poto izbjeći postalo ideal kojeg se izabire. Upravo zbog toga Crkva prvih stoljeća nije bila samo ona koja se brinula za siromašne, nego Crkva siromašnih. Kristovo siromaštvo koje se očituje u stvarima, osloncima i prestižu, tako postaje nadahnuće za kršćane svakog vremena.

Međutim, ovakvo novo shvaćanje materijalnog siromaštva koje se namjerno izabire ne treba shvatiti kao idol kojem se klanja, nego kao pomoćno sredstvo u oslobađanju od različitih navezanosti kako bismo bili slobodni za Boga i ono što je istinski bitno u životu. Isus je izabrao siromaštvo samo zato da nas preko njega obogati, odnosno da možemo Boga susresti u bijedi i malenosti našeg života.
Temeljni cilj evanđeoskog zavjeta siromaštva je u tome da nam ono daje slobodu. Ipak, izbor siromaštva ima smisla samo ako smo u Bogu pronašli svoje bogatstvo. Sam Isus to objašnjava u prispodobi o kraljevstvu Božjem."Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." (Mt 13,44) Isus ne govori da je ovaj čovjek trebao prodati sve što je imao prije nego što je našao blago, nego tek kada ga je našao. Ne izabire se, dakle, siromaštvo kako bi se pronašlo Boga, nego zbog toga što je Bog već pronađen. Siromaštvo nije cijena koju trebamo platiti kako bismo živjeli s Bogom, nego je za neke posljedica susreta s njim koji je jedini istinsko bogatstvo.

Baš zbog toga što je Bog moje istinsko bogatstvo mogu biti slobodan od navezenosti na stvari, oslonce i prestiž. Malo pomalo učinili smo sebe zarobljenicima o stvarima, poput: interneta, televizije, mobitela, društvenih mreža… Jako smo oslonjeni na tuđa mišljenja, prosudbe i zapažanja pa zbog toga često činimo kompromise i postajemo nevjerodostojni. Osobito nam je stalo do prestiža, uspjeha i slave tako da smo sami sebi dovoljni i egoistično se borimo isključivo za osobne interese.

Zbog svih ovih navezanosti koje su tako prisutne u našem životu potrebna nam je i danas krepost siromaštva. Gospodine obdari nas njome!