Razgovarajmo!

Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući:
„Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!”
Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu:
„Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori:
„Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže:
„Gospodine, pomozi mi!” On odgovori:
„Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”
A ona će: „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica
što padaju sa stola njihovih gospodara!”
Tada joj Isus reče: „O ženo! Velika je vjera tvoja!
Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa.”
(Mt 15, 21-28)

Netko je zgodno rekao:
„Između onog što mislim i onog što želim reći,
Između onog što mislim reći i onog što kažem...
Između onog što želite čuti i onog što čujete,
Između onog što mislite shvatiti i onog što želite shvatiti i onog što shvatite...
Postoje barem devet mogućnosti da se ne razumijemo”

Razmišljajući o ovom uspješnom razgovoru između ove trpeće žene i Isusa i čitajući ovaj prethodni tekst, vidio sam koliko sam imao razgovora u kojima nisam baš razumio želje sugovornika. Vjerojatno nisam uvijek razgovorao, često sam pričao. To je tragedija našeg društva. Previše pričamo, premalo razgovaramo, zato uvijek imamo više od devet mogućnosti da se ne razumijemo. Isto tako u našim molitvama previše pričamo, a premalo razgovaramo s Bogom. O, da nam je barem malo slušati ono što on govori. O, da nam je iskoristiti njegove riječi poput ove žene da bismo dobili ono što tražimo: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” (...) „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” (...) „O, ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.”

Vraćajući svoje misli na ono što bi se moglo zvati razgovorom, sjetio sam se jedne male knjige: „Ecouter, c’est l’Aventure...”. (Slušati, to je Avantura...). Zamijenio sam ovdje riječ „slušati” s „razgovarati” i bio sam jako iznenađen kad sam vidio kako su ti mali savjeti u toj knjizi jako važni i slatki, vide se u Isusovom razgovoru s ovom ženom. A sada slušajte ih i pratite tekst:

• Razgovarati znači riskirati: ona se obraća nekome kome ne bi možda nikad htjela uputiti riječ. Riskirala je i dobila je po nosu.

• Razgovarati znači znati šutjeti: žena ništa ne dodaje, ne odgovara Isusovoj provokaciji, ne daje mu lekcije, ne suprotstvlja se. Ne stavlja ulje na vratu.

• Razgovarati znači reći mu sa mojim riječima ono što čujem iz njegovih riječi: umjesto da se razljuti, ona Isusu vraća njegove riječi (psići, mrvice, stol...).

• Razgovarati znači dospustiti da nas se dotakne: ona je bila dirnuta i potresena zbog stanja svoje kćeri. Njezino sažaljenje omogućuje joj da se izrazi, da se očituje.

• Razgovarati znači vidjeti iznad privida, vanjština: unatoč Isusovim konvencionalnim odogovorima ona nastavlja s mišljenjem da je taj čovjek izvanredan. Ona ga zove Gospodinom, ona ima povjerenje u njega.

• Razgovarati znači oćutjeti ono što nije rečeno: ona se uvjeri u sućut koju nosi Isus, sluša ga i čuje više od onog što kažu njegove riječi, ona zna, ona osjeća da ovaj čovjek može nešto za nju i ona inzistira.

• Razgovarati znači ne dopustiti da nama dominira ono što želimo reći: ona ne odgovori direktno čovjeku koji nju smatra manje vrijednom, ona ne dopusti ljutnji koju bi mogla eventualno nositi da se očituje, ona se ne obeshrabri, ne gubi nadu.

• Razgovarati znači prihvatiti sebe, stavljati u pitanje: ona prihvaća da bude u očima Isusa i njegovih učenika različita, strankinja, drugačija od drugih. Ona prihvaća da ne bude zatvorena u zidinama svoje različitosti, nego zove u pomoć onog koji je i za nju stranac.

• I taj Isusov DA poziva nas na razgovor. Najprije sa samim sobom, s bližnjima, s našim zemljacima, sa strancima i s onima iz daleka... Ne bojmo se! Okrenimo se drugačijima s poštovanjem ove žene. Okrenimo se prema drugima sa svih strana s vjerom u Isusa koji nas sve povezuje, bez razlike! Razgovarajmo!

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".