Vrati se i budi slobodan!

„ Al’ i sada - riječ je Gospodnja - vratite se k meni
svim srcem svojim posteć’, plačuć’ i kukajuć’.”
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Gospodinu, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju, a bogat dobrotom,
on se nad zlom ražali (...) Neka mole:
„Smiluj se, Gospodine, svojem narodu!
Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda.
Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?”
(Jl 2, 12-13.17)

Gdje im je Bog?” - pitanje je koje vjernik može čuti od neprijatelja u nekom teškom trenutku. Nevjernici često govore: „Evo, svaki dan je u crkvi, a ipak mu je tako teško u životu. Gdje je taj Bog kojeg toliko štuje?” Već je psalmist u takvim uvjetima sličnim riječima molio: „Zašto da govore pogani: „Ta gdje je Bog njihov?” (Ps 115, 2).

Oko 4 stoljeća prije Krista, prorok Joel nalazio se u dramatičnim situacijama s izraelskim narodom. Prirodna katastrofa pogodila je zemlju u obliku najezde skakavaca koji su sve proždirali. Sam prorok i dalje primjećuje: „…što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac” (Jl 1, 4). Joel se osjetio potpuno nemoćan, obeshrabren, bez nade, kao žrtva neshvatljivog i nemilosrdnog uništenja, što posljedično može iskorijeniti i uništiti nadu u bolju budućnost. Usuđujemo se reći da se čovjek današnjice nalazi u sličnoj situaciji, posebno kad svojevoljno, u krilu naše Majke Crkve odlučimo ulaziti u Korizmu, krenuti za Onim koji je prije nas odlučno krenuo na put prema „katastrofi ” Muke. Tako je postao žrtva smrti i uništenja nad kojima će na kraju biti pobjednik.

Vratite se Gospodinu, Bogu svome!

Nije li ulazak u Korizmu znak da smo prepoznali i da postoji nešto katastrofalno u našem životu, nešto od čega bi nas trebao spasiti naš Gospodin? Poznato nam je da se događaju velike prirodne katastrofe poput onih koje su pogodile Izraelski narod, ali postoje i one unutarnje katastrofe koje ovise o nama. Znamo, svi smo stvoreni za radost, za sreću i bila bi zaista nepodnošljiva katastrofa da najmanji među nama bude u potpunosti lišen te sreće. Ipak, svjesni smo da se ne osjećamo baš izbavljeni od te katastrofe ili smo čak već pogođeni njome, više ili manje, duboko, dramatično, mi sami ili nama dragi poznati ljudi. I prorokova riječ, riječ Korizme upućena je danas nama. Znamo da zlo, patnja i smrt na neki način prate naš život i upravo u tim situacijama treba čuti prorokov poziv: „Vratite se Gospodinu, Bogu svome!”

Povratak o kojem je riječ nije bijeg od problema, od kompliciranih situacija, već je to radikalno rješenje onog što je radikalno u svakoj situaciji u kojoj se radi o životu i smrti nekoga. Činiti pokoru ne znači uvjeravati sebe da smo krivi za sve i da nismo ništa više ni manje nego grešnici pred Bogom, da ne postoji drugi put osim samoponiženja. Isto tako, činiti pokoru ne znači potpunu suprotnost, tj. uvjeravati sebe da ništa ne ovisi o našoj osobnoj odgovornosti u situaciji promašaja i smrti u kojoj se danas nalazimo i koja nas poziva na povratak Bogu.

Poziv na slobodu

Korizma je, prije svega, poziv na slobodu, ali na temeljnu slobodu. A istinita sloboda se najprije sastoji od priznavanja neizmjerne Božje veličine, ali i moje vlastite veličine sina ili kćeri Božje, stvorene „na sliku i priliku” Božju. Moja sloboda zatim znači priznavanje svega onoga što me odvaja ili udaljuje od Boga, bez obzira jesam li direktno ili indirektno odgovoran za to.

Korizma me poziva na jasnoću, lucidnost. Moram se angažirati, napraviti razliku i uvid u zlo koje činim, zlo koje činim sebi i zlo koje možda doživljavam od nekoga. Sve to treba činiti pod svjetlom Onog koji mi može pomoći i sa sviješću da On želi da se svi ljudi spase te da svi dožive sreću koje nema nigdje drugdje osim u Njemu. Iako nije uvijek svako zlo posljedica naših grijeha, svjesni smo da imamo grijeha, a grijeh je odbijanje ljubavi koju Bog ima prema nama i dobra koje On želi za nas. Zato je potrebno, usred naših životnih „katastrofa”, u ovoj Korizmi naučiti čuti prorokove riječi: „Vrati se Bogu! Odluči se za ono bitno! Odluči se za slobodu, jasnoću u sebi pred Njim! On ne prestaje nositi te, voljeti te i nadati se tvom povratku! Zato, vrati se i budi ono dijete koje ti je Otac povjerio da budeš!”

Moja duša u tvome krilu počiva
Na tvom dlanu ja živim dane svoje
Srce mi je ispunjeno srećom
O, Jahve, ljubav je tvoja preobilna
Za ove naše glinene posude.
(M. Mesarić - M. Vlahović)

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".