Toplina jaslica

Ovih dana ćemo započeti s uređivanjem naših domova povodom svetkovine Kristova rođenja. Gotovo je nemoguće zamisliti toplinu božićnog ugođaja bez jaslica i bora. Iako se svi radujemo kada se bor unese u kuću i kada započne slaganje jaslica, možda nam je ipak ovo uređivanje postalo rutinski običaj koji se mora obaviti, bez razumijevanja dubljeg duhovnog smisla.

Bog nam prilazi bez naoružanja

Kada je davne 1223. godine u malom i siromašnom selu Greccio, sv. Franjo po prvi puta postavio žive jaslice, želio je u stvarnosti prenijeti svoje duhovno raspoloženje koje se oduševljavalo istinom da je Bog postao djetetom. Želio je doživjeti Betlehem sasvim neposredno i tu radost priopćiti svim svojim prijateljima. Franjo je bio očaran činjenicom da je Bog istinski postao "Emanuel", to jest Bog-s-nama, od kojega nas sada ne dijeli nikakva ograda visočanstva i daljine. Sada možemo bez straha Bogu reći "ti" i pred njim možemo biti na "ti".

Dok slažemo naše jaslice, bile one velike ili male, bogato ukrašene ili najjednostavnije, pokušajmo oživjeti našu vjeru i u njima gledati očiti znak Božje ljubavi prema nama. Jaslice nam pokazuju da nam Bog prilazi bez naoružanja jer on ne želi osvajati izvana nego iznutra, on želi čovjeka obratiti iznutra. Ako išta može pobijediti čovjeka, njegovu slavu, nasilje, njegovu lakomost, onda je to upravo bespomoćnost djeteta.

Isus želi ući u našu nutrinu

Dok uređujemo naše jaslice sjetimo se da Bog za mjesto svoga utjelovljenja među ljudima ne izabire neku lijepo uređenu palaču, nego štalicu - mjesto bijede i siromaštva. Štalica u kojoj je rođen Isus slika je nečistoće i neugodnosti. Štala nikada ne može do kraja biti čista. I kada se očisti ne može se izbjeći intenzivan neugodan miris. Ali Bog se želio roditi baš u štalici, a time nam je rekao gdje je mjesto u kojem se želi i u nama roditi. Isusu nije stalo da mu pripravimo ugodnu palaču gdje obično pozivamo prijatelje i poznanike. On želi ući u našu nutrinu koje se i sami sramimo. Otvoriti Isusu svoju vlastitu štalu jest znak poniznosti. Ta nas poniznost vodi k tome da ono "životinjsko" područje u nama koje bismo najradije sakrili od sebe i ljudi, sada otkrijemo Isusu. Isus želi ući u naše instinkte, nagone, vitalnost, spolnost… On želi ući u naše dubine. Želi rasvijetliti naše tame.

Svi su se vratili kući puni radosti

Draga sestro i brate, kada ćemo ovih dana stavljati poznate figure u jaslice, molimo Boga za milost da poda našim srcima onu jednostavnost koja se prepoznaje u djetetu Gospodina, kao što je to nekoć prepoznao Franjo u Grecciu. Tada će se i nama dogoditi ono što se dogodilo pastirima koji su bili svjedoci prve "svete noći", a za njih evanđelist Luka govori: Svi su se vratili kući puni radosti.