Svi za Jednoga, Jedan za sve

Domagoj Eršek ima 23 godine i student je 4. godine ekoinženjerstva. Njegova sestra Lucija Eršek ima 25 i profesorica je matematike u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Ništa neobično i novo, zar ne? Mađutim, ono što je zapravo bila tema našeg ovotjednog razgovora povezano je s njihovim zaslugama u poticanju mladih na aktivno sudjelovanje u životu župne zajednice. Kako su u tome uspjeli i što poručuju svima vama koji biste željeli isto? Otkrijte!

Dolazite iz župe sv. Nikole, Bistra i najzaslužniji ste što danas vaša župa ima aktivnu zajednicu mladih. Kakva je situacija bila prije? Koliko je bilo mladih i koliko su aktivno sudjelovali u životu župne zajednice?

Domagoj: Ehej bok i tebi i svima ispred monitora :o)
Prije desetak godina župa je imala župnog vikara. Jedan od njegovih zadataka bio je okupljanje mladih i to je jako dobro funkcioniralo. Vjeronauk, kateheze, susreti, dramska i karitativna grupa, planinarski križni putevi ... Tu je i naš stariji brat Andrija sudjelovao dosta aktivno, a Lucija i ja smo bili tu negdje okolo. Bili smo jako mali, više gledali sa strane, možda i s dozom ljubomore i mislima „Hoćemo i mi to! Hoćemo mi biti veliki i raditi sve to što i oni!“ Kako je župni vikar dobio dekret za drugu župu, a nama umjesto starog došao novi župnik, stvari su malo klonule, tj. raspale se. Neki od dotada aktivnih mladih su ostali tu, samozatajni u župi. Privatno su sami sebi organizirali odlaske na susrete i sve je bilo na nekoj jako privatnoj razini. Sve aktivnosti u župi bile su svedene na odlazak na PKP i SHKM, a tada se skupilo i do tridesetak mladih. Ali aktivniji život mladih u župi nije postojao.

Što je utjecalo na vas i kada se rodila ideja da pokušate potaknuti mlade na aktivno sudjelovanj u župnoj zajednici?

Domagoj: Dugo je ona tinjala u nama! Najveću potporu davali su nam mladi iz drugih župa koje smo upoznavali. Kroz priče o tome kako se druže i rastu u vjeri u svojim zajednicama mladih, kako jednostavno „klapaju“, bili su nam uzor i htjeli smo da i u našoj župi zaživi takvo zajedništvo među mladima.

Kako je bilo na početku? S kojim ste se poteškoćama morali suočiti i kako ste ih prevladali?

Domagoj: Na početku je bilo teško jer nismo znali kako i otkud krenuti. Tako jednog dana, kroz razgovor, Lucija i ja smo odlučili da ćemo nešto napraviti, nešto organizirati. Što? Kako? Tko? S čim? Možemo li mi to? Ta i mnoga druga pitanja su nas brinula. Ipak, prije četiri godine na Uskrsni ponedjeljak Karlo Kaurin, Lucija, Filip – sadašnji voditelj zbora, i ja krenuli smo s nekim malim pjevačkim probama. To je bilo društvo koje se viđalo svake nedjelje na misi i već otprije sudjelovalo na planinarskim križnim putevima.

Lucija: Nakon nekog vremena krenuli smo s redovitim pjevačkim probama i priključivali su nam se drugi mladi. No, bilo nas je malo i rijetko tko je vjerovao u nas i da naša malena zajednica može uspjeti i istinski zaživjeti. Ponekad je bilo kao da lupamo glavom u zid, ali samo „kao“, sad se vidi da je itekako vrijedilo. A za sve poteškoće koje su nas pratile u počecima, za sve one koji nisu vjerovali, sva pitanja i sve tupe poglede prema budućnosti, postojao je samo jedan recept – molitva i predanje sveg što smo radili u Božje ruke.

Domagoj: Nekako smo se ipak očuvali i okupljali. Cijelo vrijeme smo imali podršku župnika, a nekako najveći problem je bio voditelj zbora jer se nitko nije osjećao dovoljno odgovoran i s dovoljno znanja da preuzme taj zadatak. Župnik nam je pri tome puno pomogao pozvavši Tomislava Baruna iz susjedne župe da vodi zbor tokom jedne godine. Ta godina nam je super bila jer smo se formirali i napokon malo stali na noge. Tokom tog razdoblja je Filip izrastao u velikog maestra te preuzeo kormilo nad zborom. Prevladali smo poteškoće samo kroz molitvu i smijeh tokom smrzavanja u našoj prostoriji (koja nije imala nikakvu izolaciju). Baš kad je u zimi bilo najhladnije i najviše snijega, nas je najviše dolazilo na probe. Održao nas je i održava nas bratski i obiteljski odnos sa svima. Kod nas su 16-godišnjakinja i 24-godišnjakinja najbolje frendice i odlaze na kave i druženja... skroz nekako klapamo!

Kako je uključivanje mladih u život zajednice utjecalo na cjelokupnu župnu  zajednicu?

Domagoj: Iz probe u probu su dolazili i dolaze novi članovi, novi glasovi, nove ideje, poznanstva i prijateljstva. Naši roditelji nas posve podržavaju. Sve bolje upoznaju našu zajednicu i naše prijatelje. Kad god bilo što treba, oni su tu. A i po selu se priča kak dobro pjevamo, kak smo super društvo i ekipa. Kažu da smo mi: „Svi za jednoga, jedan za sve!“. Često čujemo kako župljani žele da pjevamo na svim misama i na vjenčanjima. Odziv je jako pozitivan, osobito i nakon sad već pretprošle godine kad smo organizirali koncert zborova mladih i trodnevnicu pred Nikolinje.

Što ste sve do sada postigli i kakvi su planovi za dalje?

Domagoj: Mislimo da smo zaista puno napravili! Sve nekako posložili, oformili zajednicu mladih u koju sad svi vjeruju, a naše mlade animatore uvodimo u aktivnosti kako i dalje rasti u zajedništvu. Ove jeseni smo sami uredili prostoriju, malo je toplinski izolirali i sad si zakurimo peć unutra pa nam je napokon toplo. Prošle zime uoči župnog blagdana sv. Nikole organizirali smo trodnevnicu i prvi koncert zborova mladih. Tko je bio, još i danas priča o tom događaju! Početkom ovog prosinca organizirali smo drugi po redu koncert zborova mladih, tj. sve smo pripremili za njega, ali nas je to jutro zameo snijeg te smo ga nažalost morali otkazati. Ali nama je bilo tako lijepo i zabavno, baš kao iz filma „Vlak u snijegu“! Bili smo zarobljeni i rekli da ćemo izvući maksimum iz neočekivane situacije, i tako je i bilo! Na kraju dana nam je čak i pater Sebastijan Šujević uspio doći iz Zagreba i slaviti Svetu Misu. Imamo i jednu autorsku pjesmu uz vanjskog suradnika Mirka Grebenara, a KMNL ekipa naše župe trenutno je na drugom mjestu u 2. ligi.

Vaš primjer pokazuje da mladi unatoč današnjoj situaciji prepoznaju Isusa kao jedinu i pravu vrijednost. Što biste poručili onima koji su u sličnoj situaciji i voljeli bi poput vas pokrenuti mlade u svojoj zajednici?

Domagoj: ''Note Ljubavi'' :o) Uvjeren sam da vam samo ime našeg zbora i zajednice može otkriti što želimo i što živimo, pjevamo i slavimo - samo Njega, našeg Trojedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Puštamo da nas On vodi jer mi smo Božje djelo i poslani smo dići našu Bistru i cijelu župu. Poručili bismo mladima koji se dvoume ili ne znaju kako, ma samo krenite! Jer ako želite nešto napraviti za Božju slavu, bit će puno vrata zatvoreno, ali i otvoreno! Kada se krene raditi, vrata će se samo otvarati, ali naravno uz molitvu! Bez nje ne ide.