Vlast u ljubavi

Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci... Riječi su koje je zabilježio sveti Marko o tome kako su Isusove riječi djelovale na slušateljstvo te subote u sinagogi.

Svaka država, svaka organizacija ili bilo koja društvena ili politička zajednica ima vlast. Svaka vlast ima pak i ovlasti donositi određene zakone i brinuti se da se oni kod podložnika zakona uredno provode. Tako ćemo danas onda govoriti o zakonodavnoj, izvršnoj ili sudbenoj vlasti. Ako smo dio neke države, neke društvene ili političke organizacije, onda smo pozvani te zakone i uredbe provoditi u svojim životima, ili ćemo u suprotnom za nepodlaganje određenom zakonu biti kažnjeni novčanom ili uvjetnom kaznom, ili pak, u nekim težim slučajevima kršenja zakona, kaznom zatvora.

Pismoznanci u Isusovo vrijeme bili su farizeji ili su podržavali farizeje. Farizeji su kao takvi bili usmjereni na razumijevanje Zakona te njegovog značaja za svakodnevni život. Pismoznanci su se još zvali branitelji, učitelji, učitelji Zakona i oslovljavalo ih se s Rabbi! - Učitelju! Uz pismoznance, koji vrlo dobro poznaju Pismo, odnosno Sveto pismo Staroga zavjeta, pojavljuje se jedan Isus koji ih uči kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

Imati neku vlast nad nekim ili nečim... To možda na prvi pogled zvuči jako lijepo, ali vršiti i imati neku vlast, povlači za sobom i odgovornost, ali i posljedice. Onaj koji ima vlast može zapovijedati i podložnik ga mora slušati.

Svih ovih prošlih nedjelja, bili su nam navješteni odlomci iz Isusova javnog djelovanja te kako poziva svoje prve učenike. On svoju vlast ne želi nikome nametati. Na vlast u naša srca Gospodin dolazi jedino ako odgovorimo na Njegov poziv, odnosno ako smo spremni slušati i vršiti sve ono što nam zapovijeda.
Jer zapovijed koju nam Gospodin daje danas “nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' Jer, riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.” (usp. Pnz 30, 11-14) “Pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji.“ (Pnz 30, 19b-20a)

Kako sve to ostvariti ovdje na zemlji, pomaže nam vidjeti Zborna molitva današnje nedjelje. U Crkvi smo kao zajednica okupljeni samo u jedno Ime: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. U to Ime započinjemo svoj dan, svaku svetu službu, odnosno Svetu Misu u kojoj smo pozvani sudjelovati svom svojom dušom kako bismo, kada izađemo iz crkve mogli ljubiti i prihvaćati sve ljude u Isusovom Duhu. Naša Sveta Misa neće završiti prezbiterovim otpustom „Idite u miru!“ Tu će tek naša Sveta Misa započeti. Iza toga „Idite u miru!“ najbolje vidimo tko u našem srcu vrši vlast i jesmo li se spremni podložiti Isusovoj vlasti...

Vjerujem da ćemo ove nedjelje na Svetoj Misi susresti Gospodina i da ćemo ostati zadivljeni Njegovim naukom cijeli svoj život. Ako u Svetoj Misi sudjelujem svom svojom dušom, ako imam sklopljene ruke na molitvu, onda sam pozvan te iste ruke ispružiti drugome kako bih nekome uljepšao život, dan ili samo jedan jedini trenutak... Nikako nisam pozvan da svojim rukama nekoga „gnječim“ i da time vršim vlast, nego sam pozvan da svojim rukama, odnosno svojim darovima i talentima, ljubim drugoga. „Život, dakle, biraj!“ Amen!