Dobri Pastir daje Život vječni

Četvrta uskrsna nedjelja nosi ujedno naziv i Nedjelja Dobrog Pastira. Motiv tomu jest evanđeoska slika pastira kao metafore za Isusa. U današnjem, vrlo kratkom, evanđeoskom odlomku liturgija Riječi nam donosi nekoliko redaka iz 10. poglavlja Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 27-30). Postoji nekoliko pravaca tumačenja ovog prekrasnog teksta. Pozivam vas da se posebno zaustavimo na jednom retku iz današnjeg Evanđelja i od njega pokušamo čuti današnju Riječ. 

Isus je Život i daje život

„Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.“ (Iv 10,28). Što Isus želi reći kada kaže da daje život? Isus je poput pastira koji vodi svoje ovce. Imao sam priliku vidjeti kako pastir svaki dan i uvijek istim putem vodi svoje ovce na različite pašnjake. Zašto? Iz jednostavnog razloga što ovca sama ne može pronaći pašnjak na kojem treba pasti. Ako pokuša, slijedeći svoj životinjski instinkt, možda će pronaći određenu hranu, ali nikad onakvu kakvu joj daje pastir vodeći je na bogate zelene pašnjake. U tom smislu ovdje treba promatrati Ivanovu teološku sintagmu „život vječni“. Isus, koji je „došao da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10) donosi život jer ga ja sam po sebi nemam. Ti i ja nemamo život, ako nam ga Isus ne daje. Ti i ja ostajemo u svojim grobovima, ako nas Isus koji je Život i koji daje život nije izvukao iz njih dajući nam život. 

Pitanje – imaš li život? Ako živiš, a nemaš Isusa u sebi, odnosno u svojim konkretnim mislima i djelima, pitaj se kakav život živiš? Postoji li život van Isusa? Postoji li hrane izvan zelenih pašnjaka Božje Riječi? Postoji jer kako inače objasniti činjenicu da smo mnogo puta živjeli, a da nam Gospodin nije bio na srcu i na usnama. Ali to nije bio život, već životarenje. To nije bilo plivanje u oceanu Božje ljubavi, već plutanje na jeftinom madracu prolaznih užitaka. Dok čovjek ne nauči cijeniti vrhunsko vino, dobar mu je svaki „kiseliš“.

Bog želi tvoju radost, mir i spasenje

Nadalje, Isus kaže da njegova ovca „neće propasti nikada“. Što to znači? Može li ovca propasti? Može li čovjek propasti? Može li duša čovjekova propasti? Slijedeći već zadanu metaforu vidimo da ovci prijete mnoge nevolje. Svaka se ovca može izgubiti, nestati iz stada, krenuti krivim putem, poslušati krivog ili lažnog pastira. Jučer smo čuli u Evanđelju (Iv 6,66) da „mnogi učenici odstupiše“ i da „više nisu išli s njime“. Ostaviti, napustiti i iznevjeriti Isusa te poći za svojim idolima je realna i trajna mogućnost svakog Isusovog učenika. Bog ne upravlja sa mnom poput neke marionete već iskazujući mi ljubav i povjerenje daje slobodu kojom najčešće sami upravljamo. U toj slobodi ja mogu, stvarno i djelatno, izabrati grijeh u najrazličitijim njegovim oblicima koji me vodi u sadašnju i vječnu propast. 

No dobro, zašto onda Isus kaže da njegove ovce neće propasti nikada? Prije svega kako bi nam rekao da on ne želi, nikada i u ni jednom slučaju propast, da njegova ovca bude izgubljena. Isus, upravo jer je došao donijeti život, ne želi smrt nikome. Isus priprema obilan ručak, a ne posprema stol. Isus puni posude vodom, a ne razlijeva. Jedan moj subrat svećenik u zajednici u kojoj trenutačno živim stalno ponavlja da nam Bog upućuje i izgovara samo jednu riječ – ljubav. Ima pravo. Bog želi tvoju radost, mir i spasenje više nego što to ti želiš! 

Život u vjeri je veliki boj

Na kraju, naš redak završava „nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke“. Opet ista logika. Isus govori da postoji kradljivac koji „dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi“ (Iv 10,10). Mnogo je kršćana koji su zaboravili da je život u vjeri ujedno i veliki boj. Život u vjeri nije gledanje neke simpatične predstave u ugodnoj fotelji već aktivno sudjelovanje u borbi. Isti Evanđelist sv. Ivan nam u drugom čitanju iz knjige Otkrivenja govori kako je vidio mnoštvo koje dolazi pred Jaganjca „iz nevolje velike“ (Otk 7,14). Sv. Pavao nas opominje: „sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja“. Koliko smo puta kao vjernici bili prevareni od grijeha. Koliko smo puta dopustili da nas posluži đavao – nepopravljivi neprijatelj našeg darovanog života. Isus Krist jest uskrsnuo, ali postoje oni koji me uvjeravaju da se to nije dogodilo. Naša borba na ovom Svijetu na koncu se sastoji u odbacivanju te najopasnije laži - da Isus nije uskrsnuo.

Bog te poznaje i ljubi od početka stvaranja

No dobro, što trebam učiniti da imam pravi život, sada i u vječnosti, da ne propadnem i ne izgubim se i da ne budem ugrabljen i nasamaren od Neprijatelja? Gospodin ti upućuje ovu Riječ: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom“ (Iv 10,27). Pozvani smo slušati Božji glas, odnosno njegovu Riječ. Ako mi Bog govori, to znači da se zanima za mene. Ako se zanima za mene to znači da me ljubi. Ako me ljubi to znači da me poznaje. Iz iskustva slušanja otkucaja Božjeg srca koje se objavljuje u Vječnoj Očevoj Riječi, Isusu Kristu, ja znadem zašto se isplati tijesno držati Dobrog Pastira i ići za njim. Bog te poznaje i ljubi od početka stvaranja. Ta spoznaja, djelovanjem Duha Svetoga, čini me oduševljenim za vjeru u Isusove Riječi. Čini me oduševljenim i jakim da ga slijedim i slijedeći ga idem na njegove bogate pašnjake. Kada god u meni nestaje to iskustvo, ta sigurnost, ta spoznaja, počinjem se hraniti propadljivom hranom od koje ostajem gladan, te se izlažem opasnosti da se izgubim ili budem uhvaćen u zamku.

Neka nam danas Marija, naša Gospa, iskorijeni iz srca klicu nevjere u stvarnost ljubavi i brige koju Dobri Pastir ima prema nama.