Učenici su budućnost naše Crkve i naroda

Vjeroučitelj zagrebačke III. gimnazije Stjepan Pavek prije mjesec dana sa svojim je učenicima osvojio drugo mjesto na Državnom natjecanju iz vjeronauka u Hvaru. S gotovo završenim Prirodoslovno-matematičkim fakultetom, nakon Instituta za teološku kulturu laika diplomirao je 2002. g. Katehetski institut. Već više od deset godina predaje u školama: počeo je raditi u Krapini, a nakon toga u srednjoj školi u Zlataru sve do prošle godine kada je u III. gimnaziji počeo predavati vjeronauk. Njegove ambicije nisu male: kroz nekoliko mjeseci želi magistrirati, a želja mu je i postati ravnateljem neke dobre škole.

U odgojno-obrazovnom radu postigli ste mnogo uspjeha. Sudjelovali ste na mnogim državnim natjecanjima. Koliko ih je bilo i gdje ste sve bili?

Sve je počelo u SŠ Zlatar. S tim sam đacima sudjelovao ukupno na osam državnih natjecanja, iz vjeronauka i ekologije. Dva puta smo posjetili Zadar, jednom Trogir, Vukovar, Varaždin, Split, Orebić, Šibenik i Zagreb. Na državna natjecanja vodio sam do sada preko 50 učenika.
Najdraže natjecanje bilo mi je 2009. g. u gradu pod Marjanom, meni osobno jednim od dražih gradova Lijepe naše, kada smo i pobijedili na vjeronaučnoj olimpijadi. A te godine bili smo i treći na natjecanju iz ekologije u Trogiru. U Zadru, dok smo na kontinentu ipak bili malo lošiji, ali također jako dobri. Dakle, Dalmacija je uvijek donosila lijepe uspomene.

Kakvi su vam ovdje rezultati?

Zapravo, prezadovoljan sam što smo s ovim natjecanjem postigli najbolje rezultate naše škole i više sam nego ponosan na moje učenike. Prošle godine ostvarili smo treće mjesto u Krapinskim Toplicama, a ove godine nam je Dalmacija opet donijela bolji rezultat. Na otoku Hvaru osvojili smo izvrsno drugo mjesto. Iznenađen sam koliko su moji učenisi odgovorni i savjesni u svojem radu i tolikom trudu i odricanju koji su dali u ovo natjecanje. Takvi učenici me čine sretnim i kroz njih vjerujem u budućnost naše Crkve i hrvatskog naroda.

Za sve te rezultate nagrađeni ste brojnim putovanjima. Gdje ste sve bili i što vam se posebno svidjelo?

Godine 2005. u Zadru smo za drugo mjesto dobili put u Rim, Padovu i Asiz, što mi je bilo jedno od dražih putovanja u životu. Za prvo mjesto u Zagrebu putovali smo u Austriju, a za prvo mjesto u Splitu ponovno smo posjetili Padovu i Asiz te ostale gradove vezane uz život sv. Franje. Osim ovoga dva puta smo ljetovali na Malom Lošinju te smo dva puta posjetili NP Risnjak u natjecanja iz ekologije, ali bilo je tu još jako puno putovanja.
Sa sadašnjom zagrebačkom ekipom prošle godine proveli smo sedam dana u Dubrovniku, Mljetu i na Korčuli, a meni je u najljepšem sjećanju ostala Sv. Marija na Mljetu. Ove godine očekujemo nagradno putovanje najvjerojatnije u Francusku.

Što za vas zapravo znači predavati vjeronauk?

Puno toga. Od domoljubne, religiozne, vjerske do obrazovne formacije mladih ljudi. Mislim da bi vjeronauk trebao razvijati sve te komponente, uz vjerski odgoj da učenik stekne i što više društveno-humanističkog, kulturnog, religijskog i vjerskog obrazovanja. Želio bih da se kroz ovaj predmet naglasi važnost naše slavne hrvatske povijesti, ono što ne obuhvaća opća povijest, važnosti i doprinosa naše Katoličke Crkve i Crkve u Hrvata i važnost da čovjek nije samo materijalno nego i duhovno biće. Trebalo bi osvijestiti da je teologija jedna od najstarijih znanosti i naglasiti njenu važnost kroz čitavu povijest.

Što za vas kao vjeroučitelja znači pohod pape Benedikta XVI.?

Veliku i nikad prekinutu povezanost nas Hrvata sa Svetom Stolicom od naših početaka do danas. Veliku potporu i duhovnom, kulturnom i gospodarskom oporavku i razvoju naše zemlje. Kao nasljednik sv. Petra i namjesnik Kristov da donese i njegovu poruku našim obiteljima, a napose mladima. Da kod mladih ražari taj Kristov plamen koji će biti svjetlo za budućnost cijeloj našoj zemlji.

Imate li neku poruku za mlade?

Moju poruku bih izvukao iz dviju rečenica: jedna marijanska 'Veliča duša moja Gospodina', a druga je isusovačko geslo 'Sve na veću slavu Božju!'. Poručio bih mladima da bismo trebali i da je, iako teško, jako lijepo živjeti po ovim dvjema rečenicama, a pouka je da kroz svakodnevni rad veličamo Gospodina i da sav naš rad bude na njegovu slavu te da se svi predamo u njegovu volju.