Svjedočimo svakodnevno Gospodina!

Drage sestre, draga braćo!
Danas se još uvijek nalazimo ispunjeni radošću Gospodinova uskrsnuća. Žurno, možda pomalo i u strahu odlazimo s grobnog mjesta gdje je ležao Gospodin, trčimo prema drugima javiti im da je Gospodin uskrsnuo. Kao i nekada, tako i danas, netko vidi da je Gospodin uskrsnuo, a neki, makar su i vidjeli, još uvijek ne vjeruju. No možemo li uopće govoriti o vjeri tamo gdje nešto gledamo, tamo gdje smo nešto vidjeli? „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20, 29).

U današnje vrijeme vidjeti nešto je jako važno. Ako nešto ne vidimo ili nam nije zanimljivo ili jednostavno u to ne želimo vjerovati. Kao da smo postali generacija ljudi koja sve mora vidjeti i to uvijek sve u realnom vremenu što nam ponekad stvara i poteškoće jer nemamo više vremena ni o čemu promišljati. Toliko slika u danu prođe nam kroz glavu ili ispred očiju. I dok ponekad u životu od svega toga „vidimo sve zvijezde“, ili pak gledamo dno dna svega, s druge strane opet težimo vidjeti ono što još nitko na svijetu nije vidio. Jedan od takvih događaja je Gospodinovo uskrsnuće.

Kršćanski je poziv po svojoj prirodi poziv na apostolat

No, isto tako kako sve volimo vidjeti, to što vidimo, moramo i dokazati. A kako ćemo dokazati Isusovo uskrsnuće? Molimo svakoga dana: „Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu“. „Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori... Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci“ (Dj 2, 14.32) I dalje nas uči Katekizam katoličke Crkve (br. 860): „U poslanju apostola ima jedan neprenosiv vidik: biti izabrani svjedoci uskrsnuća Gospodnjega i temelji Crkve”. No, nije sve stalo na Petru i jedanaestorici prije dvije tisuće godina. Svake nedjelje obnvljamo spomen na Gospodinovo uskrsnuće. Tu smo mi na redu. Jer „sva je Crkva apostolska ukoliko je "poslana" u čitav svijet; svi članovi Crkve, iako na različite načine, sudjeluju u tom poslanju. "Kršćanski je naime poziv po svojoj prirodi poziv na apostolat". Apostolatom se naziva "svaka djelatnost otajstvenog Tijela" koja ide ze tim "da kraljevstvo Kristovo raširi po svoj zemlji“ (KKC br. 863). „A uvijek je ljubav, što se nadasve crpi u Euharistiji, duša svega apostolata“ (KKC br. 864).

Poslani smo od samoga Gospodina. Svaki u svojoj službi sa svojim talentima da se radost Gospodinova uskrsnuća širi po cijelome svijetu sve do nakraj zemlje. A mi smo tome svjedoci (usp. Dj 1, 8). Kako svjedočiti? Gospodin ne čeka nikakve spektakle. Samo čeka da čujemo Njegov glas: „Ne bojte se, idite, javite mojoj braći...“ To je ono što svjedoku daje hrabrost u daljem svjedočenju Gospodina u svakodnevnim prilikama života. To je ono što je davalo i daje hrabrost tolikim mučenicima. I mi ćemo možda reći da nije lako, ali kao vjernici nismo zagledani u prepreku, u ono loše jer „nama je Gospodin svagda pred očima i nama zdesna da ne posrnemo. Stog nam se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo nam spokojno počiva.“ I na samom kraju, zagledani stalno i uvijek u Gospodina, živeći uvijek u svijetlu i atmosferi Njegova uskrsnuća, neće nam Gospodin ostaviti dušu u Podzemlju niti će dati da Njegov Pravednik truleži ugleda. Čak štoviše, pokazat će nam stazu života i ispuniti nas radošću svoga lica! (usp. Dj 2, 25-28) Amen.