Ti si mi blagoslov!

„Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve,
hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj,
snago spasenja moga, tvrđavo moja!”
(Ps 18, 2-3)

Sve je milost. Sve što trenutno doživljavam, bez iznimke daje mi priliku biti nositelj blagoslova za druge, za sebe. Umjesto da živim svoj život u samoći, odvojen od drugih, u nedostatku smisla i u psihičkom nezadovoljstvu u kojem se vrtim oko sebe, mogu postati svjestan da sve što mislim, živim ili osjećam u svakom trenutku može postati izvor blagoslova. Sve ovisi o tome kako sebe doživljavam i kako doživljavam ono što radim.

Dovoljno je da se sjećam one pripovijesti o gradnji katedrale. Naime, za vrijeme jedne gradnje trojici klesara postavljeno je pitanje: „Što tu radiš?” Prvi je odgovorio s dosadom u glasu: „Kako vidiš, klešem kamen.” Drugi reče: „Zarađujem novac da prehranim sebe i svoju obitelj.” Treći je odgovorio radosno: „Gradim veliku katedralu!”

To je bilo isti posao, ali svaki ga je na drugačiji način doživio. U tome je razlika. Prvome je to dosadno, teret, muka. Drugome je to za zaradu, ali trećem je izvor sreće i ponosa jer je svjestan da sudjeluje u velikom djelu koje će ostati za više naraštaja. Najmanji čin koji izvršim može primati veliku važnost, ovisno o smislu i stavu kojim ga činim. Zato nam Mala Terezija poručuje da čak i mala igla koju pokupimo s poda s ljubavlju može spasiti jednu dušu.

Ono obično pismo koje stavljam na poštu, onaj prekidač koji stisnem u svojoj sobi, ova maramica koju pospremim, može me povezati sa svima koji u istom trenutku naprave jednaku gestu. Blagoslivljam ih i primam blagoslov. Time što se povezuje s onim što činim, time što ga izvršavam s ljubavlju bez obzira na moguće poteškoće i prepreke, uvijek mogu postati izvor blagoslova za mnoge, izvor žive vode. Dovoljno je vjerovati. Jer „koji vjeruje u mene!” - kao što reče Pismo: „Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!” (Iv 7, 38). Mogu dakle primati i davati blagoslov Božji cijeloga svoga života ukoliko svaku gestu svakodnevice činim sa sviješću, povezujući se s onima koji čine isto poput mene, prikazujući Bogu moguće dobre i loše trenutke, poteškoće i pogreške, promašaje i uspjehe. Sve bez iznimke može biti prikazano.

Prikazati Gospodinu osobe s kojima ću se susretati danas, one na koje sam mislio i one koji misle na mene, one koje su mi telefonirali ili su to pokušali činiti, one koji su mi poslali e-poštu, one koji rade sa mnom, one koji su putovali sa mnom u istom autobusu... Posebno smijem prikazati Gospodinu one koji me nisu baš razumjeli ili koje nisam razumio, one s kojima sam se svađao, koje sam svjesno ili nesvjesno povrijedio; smijem prikazati onog vozača kojeg sam psovao jer je krivo vozio... sve prikazati i blagoslivljati. Ako u ovom trenutku dok čitam ove rečenice zastanem malo i mislim na te ljude, bez kritike, bez usporedbe, bez suda mogu osjetiti kako raste u meni osjećaj ispunjenja i radosti. Rađa se duboka povezanost sa svima, i tako može u meni rasti Ljubav. Doživljavam predokus Neba.

Mi smo jedni drugima izvor blagoslova! Samo trebamo postati toga svjesni! Blagoslovljen ti dan!

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".