Svjedočiti Krista na kazališnim daskama

Kada su kretali s ovim projektom, nisu ni znali u što su se upustili. Uskoro su svo svoje slobodno vrijeme nesebično uložili u mjuzikl o sv. Maksimilijanu Kolbeu, o kojemu do tada nisu mnogo znali. Nikola Pašalić je maturant Građevinske škole koji se priprema za studij građevine, a u mjuziklu tumači ulogu logoraša i pjeva u zboru, a Marija Dujmović privodi kraju studij urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša na zagrebačkom Šumarskom fakultetu te je zborašica u zboru Kolbe. Priznaju, nije uvijek bilo lako, ali ne žale ni za čime, a svoje sudjelovanje u prvom duhovnom rock mjuziklu u Hrvatskoj smatraju posebnim Božjim darom i velikim blagoslovom.

Kako ste ušli u ovaj veliki projekt? Glumiti u prvom duhovnom rock mjuziklu ipak nije mala stvar...

Marija: Nakon prekrasno provedenog animatorskog ljeta na Malom Lošinju, osjećala sam se poletno i puna energije za neke nove stvari u životu. Na Facebooku sam naišla na link za poziv na audiciju za mjuzikl o poljskom redovniku sv. Maksimilijanu Kolbeu. Iskreno, nisam mnogo znala ni o samom projektu ni o svecu, ali sam pomislila – zašto ne! Kako pjevam i u zboru svoje župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji te u Nadbiskupijskom zboru mladih, odlučila sam napraviti još jedan korak dalje i pjevati i u novom zboru Kolbe koji je održavao audiciju. Prijavila sam se, prošla i tako sam započela jednu avanturu u svom životu.

Nikola: Moja je priča nešto drugačija. Kao i Marija, vidio sam oglas za audiciju, no iako je bilo pet ponuđenih termina za audiciju, svaki puta bi mi neka obveza prepriječila put da zaista i odem. Naposljetku sam i odustao, zbor se već oformio, probe su započele bez mene. No, na nagovor prijatelja ipak sam odlučio poslati e-mail zamolbe našoj voditeljici Ivi Bardun da dođem na probu i nešto otpjevam. Nisam se previše nadao, jer sam došao na petu probu, ekipa se već počela uhodavati, svi su se već poznavali. Odlučio sam otpjevati pjesmu Samo Tvoja ljubav, Bože. Sam sam je i odsvirao na klavijaturama, a odluku su vrlo brzo donijeli: prošao sam!

Kako izgledaju probe za mjuzikl?

Nikola: Svaku probu započinjemo molitvom. Vjerujem da je to ujedno i razlog zašto sve pod zagovorom Djevice Marije naposljetku i uspijeva. U molitvi se uvijek stavljamo pod njenu zaštitu, a na našem se primjeru, po tko zna koji put pokazalo, da njena vojska dođe do željenog cilja. Molitva je i razlog zbog kojeg smo se svi mi međusobno tako zbližili u relativno kratkom vremenu, jer među sobom smo karakterno tako različiti, ali kad nas spaja jedna Ljubav, sve se razlike lako nadiđu.

Marija: Na početku se nije znalo što će na kraju biti s ovim projektom. Slutilo se da bi mogao uroditi plodom, ali kao da nitko od nas nije vjerovao da će taj mjuzikl jednog dana zaista i ugledati svjetlo dana. A evo, sada nas svega nekoliko proba dijeli od naše prve izvedbe. Također, snimili smo i CD s pjesmama mjuzikla. Važno je napomenuti da smo mi volonteri i da je svaka proba odrađena zahvaljujući dobroj volji da žrtvujemo naše slobodno vrijeme kako bismo jednog dana mogli našoj publici skrenuti pozornost na lik i djelo jedinstvenog sveca i čovjeka, Maksimilijana Kolbea.

Kakva su iskustva surađivanja s nekim od zvučnih imena hrvatskog kazališta poput Richarda Simonellija, Rajka Bundala, Krešimira Tičića? Na kazališnim daskama ste većim dijelom ipak neprofesionalci i volonteri. Kako ste se snašli po tom pitanju?

Marija: Režiseru Richardu Simonelliu prošle je godine Hrvatsko društvo dramskih umjetnika dodijelilo nagradu za životno djelo. S druge strane, ja po prvi puta nastupam na kazališnim daskama. No, Bogu je sve moguće. Nikada nismo imali problema na probi, a komunikacija je uvijek bila na nivou. Moram reći i to da na početku nije bilo lako upotpuniti ulogu režisera. Naime, nitko se od prethodno pozvanih nije htio uhvatiti u koštac s našim mjuziklom, sve dok to nije učinio g. Simonelli.

Nikola: G. Simonelli je cijelu ekipu oduševio svojom odvažnošću i spremnošću za režiranjem ovog mjuzikla. U vrijeme kada je došao na probu, zbor Kolbe je bio već poprilično uvježban, pogledao nas je na probi i odlučio postaviti scene. U kratkom vremenu se upoznao s likom i djelom ovog izvanrednog sveca i vratio se sa savršeno razrađenim idejama kako bi što trebalo izgledati. Mnogo smo naučili od njega, ali i ostalih profesionalaca. Pokazalo se da je spoj mladosti i mudrosti dobitna kombinacija.

Nikola, kako si dobio ulogu solista? Marija, zbor ima neobično važnu ulogu u mjuziklu. Kako je bilo uvježbavati zahtjevne songove u zboru od tridesetak, isprva nepoznatih, članova?

Nikola: U početku sam samo pjevao u zboru. Kasnio sam sa probama, ali sam brzo uhvatio ritam. Vrlo brzo je zbor zaživio, postali smo prijatelji. Na svakoj se probi osjećala neka pozitivna vibracija i zaista sam uživao provoditi svoje slobodno vrijeme u tom društvu, osjećaj je još i bolji kada znaš da radiš nešto korisno i sveto. Jednog dana sam dobio e-mail da sam izabran za solista, i to za ulogu trećeg logoraša tako da sam dobio i svoju solo dionicu. S obzirom da je i meni ovo prvo iskustvo nastupanja u mjuziklu i u kazalištu uopće, nemalo sam se iznenadio! Čudni su putevi Gospodnji!

Marija: U mjuziklu veoma značajnu ulogu zauzima zbor koji trenutno broji 26 članova. Mjuzikl je podijeljen na devet prizora, mi smo na pozornici stalno prisutni i sudjelujemo u svim događanjima. Predstavljamo Vojsku Bezgrešne, grupu protucrkvenih prosvjednika te postrojene zatvorenike u logoru. Obitelj Bardun je odigrala ključnu ulogu u samom oblikovanju i uvježbavanju mjuzikla. Od samih priprema mjuzikla, prilagodbe, prevođenja, pa do izvršnih zadataka uvježbavanja. Sanja je pripremala soliste, Branko ansambl Novo svitanje, Iva je uvježbavala naš zbor Kolbe, a Matea je oblikovala sve dionice za bas gitaru.

Nikola, u svojoj župi sv. Mihaela u Gračanima sviraš i pjevaš u zboru mladih, sa samo 18 godina dobio si i prvu solo ulogu u mjuziklu, k tome si u fazi intenzivne pripreme za upis na fakultet. Kako uspijevaš uskladiti sve svoje obveze?

Nikola: Priznajem, nije uvijek lako. Imao sam određenih poteškoća kada sam uz sve to morao pohađati i autoškolu, ali zato mi je sada mnogo lakše kada autom mogu u kratkom vremenu doći na probe. Stvari koje volim raditi nikada mi ne predstavljaju ni problem niti obvezu, već ispunjenje. Kroz ovaj projekt sam upoznao mnogo mladih, pametnih i talentiranih ljudi, mnogo sam toga naučio i proširio svoje vidike. Posebno mi je bilo drago surađivati s franjevcima koji su nam čitavo vrijeme bili pastiri i vodili nas u pravom smjeru. Sretan sam i zahvalan fra Ivanu Bradariću što je odlučio pokrenuti ovaj projekt. Ništa ne bih mijenjao, i sada mi je jako drago da sam se odvažio napraviti nešto novo u životu, jer ovo ću iskustvo nositi kroz čitav život.

Marija, što publika može očekivati od ovog mjuzikla? Koja je glavna poruka koju želite poslati?

Marija: Nakon više od pola godine pripremanja za izvođenje ovog mjuzikla, mogu sa sigurnošću reći da ćemo hrvatskoj kazališnoj sceni dati novu notu energije, elana i orginalosti. Dovoljno govori i podatak da je Daniel Ricci, autor ovog glazbenog djela, oduševljeno potvrdio svoj dolazak u zagrebačku Komediju nakon što je poslušao naš CD. Pohvale stižu sa svih strana. Primjerice, Sanja Doležal je na jednoj od posljednjih proba izjavila da smo vokalno savršeni i da se veseli dolasku na izvedbu! Posebni smo ne samo po tome što je ovaj mjuzikl prvi takve vrste u Hrvatskoj, već i po tome što smo zaista drugačiji od drugih. Kolbe je zaista bio svet čovjek, izvanrednih razmjera i nevjerojatnih osobina, a takav primjer nam je potreban u današnjem svijetu letargije, inertnosti i izvrnutih vrijednosti. U Kolbeu svaki čovjek može crpsti izvor energije za bolje sutra. Zato, pozivam čitatelje Pastorala mladih da dođu i uvjere se sami!