Svjetlost svijeta

"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.
Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.”
(Iv 9, 4-5)

Isusov susret omogućuje slijepcu od rođenja pristup tjelesnom ozdravljenju, ali i ozdravljenju srca. Isus mu vraća budućnost neizmjerne i neiscrpne dubine. Biti slijepac po rođenju teška je životna situacija. No, sljepoća duha još je veća i teža situacija.

Sveti Ivan stavlja s jedne strane Isusa ozdravitelja u prvi plan, a s druge strane ističe noć koja je obuhvatila obitelj, učenike i narod, kao i tmine u kojima su se nalazili farizeji. Oni stavljaju u pitanje Isusovo djelo ozdravljenja. Prema njihovom mišljenju Isus je opsjednut jer ne poštuje subotu, tvrde da tjera zle duhove pomoću zlih duhova. Žestoko se bore protiv Onoga koji daje vid i život. Osuđuju samog ozdravljenog. To je put tame kojim su pošli farizeji sa svojim novodnim znanjem i tvrdoglavošću. Ostali su na onome što žele vidjeti, a ne na onome što jest. Odbijanjem vjere, što je uostalom najteži grijeh, oni potvrđuju Isusovu izjavu: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!”

Važno je istaknuti neke stvari za bolje shvaćanje Isusovih gesta:

– „Pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči”. U starini se vjerovalo u ozdraviteljsku snagu sline. Ovdje nas sveti Ivan vraća u odlomak iz Post 2, 7 gdje Bog napravi čovjeka od praha zemaljskog. Isus neprestano obnavlja ranjenog slijepca u našem biću.

– „Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” Siloam etimološki znači „Poslanik”. Voda koja ozdravlja direktno asocira na Isusa.

– „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!”, jedan je bibličar ovaj odlomak preveo kao: „Da oni koji vide, postaju svjesni svoje sljepoće”. Pojava svjetlosti ima mogućnost ukloniti krivu svjetlost i tmine koje su potamanile srca jer čovjek misli da vidi, a u biti ne vidi ništa.

U početku, slijepac nije poznavao Isusa niti je znao odakle je, a zatim svojim bližnjima objavi da se njegov ozdravitelj zove Isus. Nakon rasprave oko Isusovog identiteta, slijepac navješta da je njegov dobročinitelj Prorok, da bi na kraju tvrdio da je Isus Božji Poslanik (Siloam): „…kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa”. Kasnije će se baciti ničice pred Isusa ispovijedivši da je on Sin Čovječji i zvati ga Gospodinom. „Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj. Zaključujemo da je svaki teški susret zapravo trenutak u kojem Isusova riječ utvrđuje slijepcu spoznaju istine o Bogu i daje mu radikalnu potvrdu za vjeru.

Ovdje je Isus učinio dva čuda u jednom čovjeku. „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?” U našem životu postoje silna i brza obraćenja. Postoje i spora, kao da Bog udijeli poseban ritam onom kojemu želi dati svoju milost – možda nama... To je slučaj slijepca iz Siloama. Slijep od rođenja, on dobiva vid. To je prvo, jako i brzo čudo.

Drugo čudo je postepeno otvaranje očiju njegove vjere u osobu Isusa, u njegov duboki identitet. I to se dogodilo preko različitih razgovora u kojima će sam slijepac uspjeti polako izgovoriti ime Onog koji ga je ozdravio. Svojim bližnjima najprije oprezno govori o „čovjeku koji se zove Isus”. Pred farizejima koji su ga prozvali usuđuje se reći bez straha: „Prorok je!” A kada ponavljaju to prijeteće pitanje, bivši slijepac ide korak dalje: „Isus je dostojan imati učenike, on je bogobojazan i vrši volju Božju, zato je on od Boga poslan!” Na kraju, čini posljednji korak vjere: „Vjerujem, Gospodine!”. Čovjek – Isus – Prorok – Poslanik – Sin Čovječji – Gospodin. „Vjerujem, Gospodine!”. Zanimljivo je da nije on ostao samo na ispovijedanju te temeljne vjere, nego odmah živi tu vjeru: I baci se ničice preda nj. Kako je lijepo i divno kada vjernik nosi to ime, ne samo po riječi nego i po životu, bez straha od suvremenih farizeja!

U susretu s Isusom, Istinom i Svjetlošću svijeta, bivši slijepac je pronašo i vidio cijelo svoje biće: tijelo, duh i dušu. I to njegovo biće postepeno se otvorilo toj Svjetlosti, ostvarivši istinu koju je Isus došao naviještati u Hramu: „Istina će vas osloboditi”. A mi? Gdje se mi nalazimo u primanju i prihvaćanju te Istine koja nas oslobađa? Molimo Svjetlost svijeta da drži našu svjetiljku upaljenu na našem putu traženja i življenja te Istine:

Drži je upaljenu...Gospodine
Tamna je noć
Sve je tiho
Sve uživa u miru tvoje dobrote
Ali me obuzima strah
Strah pred životom
Strah pred svijetom
Strah pred sobom
Strah pred strahom
Strah pred Tvojim dolaskom...
Htio bih ići Tvojim stopama
Hoditi Tvojom snagom
Ali, Gospodine, dobro znaš
Slaba je snaga moje svjetiljke
Njezin je plamen tako slab…
Molim Te, Gospodine,
Drži mi svjetiljku upaljenu.
Znam, ovozemaljska privlačna svjetla
Nositelji su i Princa tame…
A u najtamnijoj noći moga života
Krije se nepovrijeđeno svjetlo tvoje…
Daj mi, Gospodine, da ga otkrijem
Za još jedan korak k bratu, sestri
Za još jedan čvrsti korak k Tebi…
U tami mog života, prosim Tvoje ulje
Da mi ga rukama, gori životna svjetiljka
Udijeli joj toplinu, ljepotu, mir
Plamen bratstva, jedinstva, ljubavi…
Plamen koji ništa ne može ugasiti:
Ni moji promašaji, ni moji strahovi
Ni promašena prošlost
Ni nesigurna budućnost
Ni burna sadašnjost
Molim Te, Gospodine,
Drži mi svjetiljku upaljenu
Da gori od Tebe-Izvora
Da vodi k Tebi - Izvoru bez izvora…
Drži je upaljenu, Gospodine...

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".