Bog nas izaziva!

Isus svojim učenicima nije obećao slavan, moćan i bezbrižan život. Nije im govorio o iluziji kako je sama pojava kršćana u društvu magnet privlačenja i oduševljenje za Boga, bez napora i vlastitog doprinosa. Naprotiv, Isus ih konfrontira sa činjenicom kako će im tek patnja, tjeskoba, progonstvo, mač, siromaštvo, bijeda, odbačenost, na kraju križ i mučenička smrt omogućiti status autentičnih Kristovih nasljedovatelja. Što je onda tako lijepo, primamljivo i vrijedno u kršćanstvu?

Ako ne prođemo kroz križ, nema ni uskrsnuća ni slave

Isusova logika je drugačija. To nije logika poraženih, nego logika pobjednika. On govori da nitko ne može biti njega dostojan i zvati se njegovim učenikom ako svakodnevno ne uzme svoj križ, ne pođe za njim i ne prihvaća ono što je on prihvatio. To je životni izazov! Bog nas izaziva! Njegov izazov je sastavljen od križa i ljubavi, praštanja i vjere, nade i postojanosti. Ako je Evanđelje zaista moć, koja ustaje protiv svakoga zla i premošćuje ga, onda nećemo moći izbjeći križ, kako i na Isusovu primjeru vidimo. Ako ne prođemo kroz križ, nema nam ni uskrsnuća ni slave. Ne možemo participirati na Kristovoj pobjedi ako odbacujemo njegov križ i trpljenje. To je temeljni Kristov zahtjev koji je po sebi čudan, težak, prezahtjevan, grub, neprivlačan jer logika svijeta nudi ljepotu, slasti i užitke – nešto vrlo primamljivo i jednostavno. Međutim, takva logika nema vječnost, nema smisao. Ona je kratkog vijeka i osuđena na propast.

Mnogi danas pokušavaju među kršćane unijeti strah, nemir, tjeskobu… Njihova nastojanja su uporna jer znaju da im božanska logika križa ruši njihove planove zla, a ti planovi razaraju čovjekovu dušu i tijelo. No, Isus nas hrabri. Potiče nas da budemo svjedoci njegovih riječi na javnim mjestima, „na krovovima“. Bez oklijevanja, jasno i glasno. Ipak, uz Isusovo ohrabrenje, daje nam i upozorenje da se bojimo onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu. To je đavao, otac laži, sijač nemira, razdora i kulture smrti. Teško onome tko s njime tikve sadi. Taj nije Kristov učenik.

Ako prihvatiš Kristov križ, ti si pobjednik!

Oni kršćani koji su shvatili Kristove riječi živjeli su bez straha, jer „riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga sve do smrti“. To su sveti mučenici. Nisu se bojali onih koji ubijaju tijelo, a svojom su postojanošću pobijedili krvlju Jaganjčevom onoga koji ubija dušu i tijelo. Tako je kroz čitavu povijest Crkve, tako je i danas. No, nije potrebno biti mučenik da bi se čovjek svidio Bogu i da bi zadobio svoje spasenje. Potrebno je prihvatiti Boga i Kristov poziv na svakodnevno uzimanje vlastitog križa. Svatko od nas ima svoj križ. Ponekad smo pozvani uočiti i ponijeti tuđi te jedan i drugi nositi postojano i s ljubavlju. To nije nimalo lako, ali samo je ljubav vjerodostojna, a ona se iskazuje kroz žrtvu. Najveća pak žrtva je da bezuvjetno, vjerom i pouzdanjem stavimo svoj život i svoja nastojanja, brige i probleme Bogu u ruke. To je izazov! Jer križ nije nimalo lagan. To nije samo pitanje nasilnog mučenja ili bolesti… On uključuje javnu borbu za život nerođenih, dostojanstva ljudske osobe i prava na život, ukazivanje na nepravdu i nepravilnosti ljudskog društva. Križ postaje težak i onda kada se ti, mladi čovječe, moraš boriti u svojoj sredini bez razumijevanja onih koji su ti najbliži. Kada te članovi tvoje Crkve iznevjere, sablazne i sruše ideale o ljepoti kršćanskog života, evanđelja. Tvoj križ može postati i neautentičnost crkvenih službenika biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, kada ne vode brigu o Crkvi kao pastiru duša, o Crkvi koju doživljavaš kao svoju zaštitnicu i sigurnost, kao mjesto svoje budućnosti.

Ne boj se! Znaj da nisi jedini… Ta progonili su mnoge prije tebe. Ta razapeli su Krista, Sina Boga živoga, jer je bio Božji Mesija, Put, Istina i Život! Razapeli su onoga koji ti govori kao pobjednik – ne boj se! Ako ćeš se priznati Kristovim učenikom pred ljudima, a to znači da prihvatiš njegov križ, ti si pobjednik jer će te Krist priznati pred Ocem nebeskim. No, ako ćeš plivati uz struju i zanemariti žrtvu ljubavi i križa, odreći se Krista, onda se odričeš sretne sigurnosti i Oca nebeskoga. Zato prihvati križ, živi dosljedno slobode na koju si pozvan, budi svoj, daj Gospodinu ono malo više i znaj da si vrijedan u Božjim očima. Budi hrabar i odvažan poput mnogih čija su imena zapisana u knjizi života i budi radostan noseći Kristov križ. To je čast i ponos svakog kršćanina! To je ljepota i umijeće života!