Ozbiljan smijeh

Najčešći roditeljski i odgojiteljski savjet mladima je vjerojatno: „Daj se uozbilji!“ Mladi na taj savjet redovito prasnu u smijeh. Nakon toga odrasli kroz neko vrijeme ne savjetuju jer na pitanje o razlogu smijeha na tako ozbiljan životni savjet nema drugog odgovora osim: „Ne znam, smiješno mi je!“ Nekako je teško u to povjerovati, no zbog neke nejasne slutnje da zapravo znaju čemu se smiju i da je taj smijeh u tom trenutku za njih važan, prepušta ih se njihovim razlozima jer bi ionako bilo neozbiljno i dalje govoriti o ozbiljnosti.
Smijemo se kad netko ispriča dobar vic ili anegdotu. Smijemo se kad je netko nespretan. Smijemo se svojim i tuđim glupostima. Smijemo se kad sretnemo nekoga tko nam je drag, a dugo ga nismo vidjeli.

Smijemo se i iz zlobe kad nekoga izrugujemo i podcjenjujemo. Kad smo zajedljivi cinici vidi se to i po našem (o)smijehu. Mnoge uhvati smijeh u panici i tjeskobi kao reakcija na napetu situaciju.

Jeste li se kada ozbiljno smijali? Ciljam na trenutke, možda rijetke, ali tako bitne, kad shvatite da je dobro što jednostavno postojite. Kad ste doživjeli da vam se Tajna koja je nepriopćiva otvara u svoj svojoj punini i kad svoju životnu zbilju otvarate Zbilji koja je sveutemeljujuća (K. Rahner). U toj Tajni kršćanin prepoznaje Boga i susret na ovoj razini potiče smijanje koje je ozbiljnije od svih sitničavosti zbog kojih smo u svakodnevnoj ozbiljnosti zbilja zabrinuti. Smijeh zbog (o)zbiljnosti Tajne koja mi daje zadnje razloge i temelj postojanja u srži je Radosne vijesti koja nije isprazna radost trenutaka koji se mrve u žrvnju ispraznog vremena.  

Kršćanin će stoga i u teškim trenucima u tijeku svojeg postojanja imati dostatnih razloga za smijeh koji će slaviti Božje djelo stvaranja i trajnog djelovanja u povijesti spasenja. Bog je onaj koji je blizu i koji je prisutan. Svoju prisutnost i blizinu Bogu koji ozbiljuje našu zbilju, a koji nam se ponekad čini dalekim, kršćanin može izraziti smijehom zbog kojeg nas mogu priupitati: „Što je smiješno?“ Mogu tada i odgovoriti poput tinejdžera: „Ne znam, smiješno mi je!“ No, u dubini duše zapravo znam zašto se smijem. I zbog toga se smijem smijati, jer to je vrlo ozbiljan smijeh.