Dobri sluge, loši gospodari

Evanđelja koja nam u korizmi slijede nakon ovog evanđelja - gdje se Isus susreće sa Samarijankom na studencu su: susret sa slijepcem kojeg ozdravlja i s Lazarom kojeg oživljava. To su tri konkretna osobna susreta. U konkretnim susretima često se otvara prostor navještaja i evangelizacije. Kako Isus pristupa Samarijanki?

Osjetila su izvidnica duše

Kao sredstvo i početak komunikacije kreće od elementarne ljudske potrebe. Naravno, cilj mu je sasvim drugi, puno viši. Ali kreće od ljudskih osjetila. „Daj mi piti.“ Osjetila su izvidnica duše, osjetila kao okna ili kanali, kao ulazi kojima dopiremo u dušu. Osjetila su, drugim riječima, posrednici vječne zbilje. Upravo zato naš suvremeni svijet, moda i reklame jako ciljaju i udaraju baš na osjetila. O čemu se radi? Koja je to dijagnoza suvremenog svijeta i kulture? Odnosno, koje su tu zamke zloga?

Bez puno ustručavanja možemo konstatirati da je naša kultura uglavnom hedonistički orijentirana, to jest nastoji se stvoriti takav mentalitet. Dakle, sve se usmjerava samo na osjetila, zasigurno ne na duh i neke više vrednote. Međutim, situacija se izokrene ako osjetila od kanala, od sredstva postanu cilj. Zašto se toliko mladih gubi, luta, bivaju slijepi? Problem je što je ovaj svijet stvorio pregršt ponuda svega i svačega, naročito usmjeravajući pozornost isključivo na osjetila, i malo po malo zatrpao kanale. Oni kanali kojima bi trebala strujiti voda živa, kojima bi se trebali služiti da dolazimo do živog Izvora, blokirani su, začepljeni. Naprosto je onemogućen protok vode. Onemogućen je prolaz na drugu stranu.

Osjetilo je postalo samo sebi svrhom

Osjetila su kao izvidnice utvrde. Izvidnica je nešto na što se popnemo kako bismo imali pogled u daljinu. Na taj način možemo vidjeti eventualne opasnosti i prijetnje koje dolaze našoj utvrdi. Suvremeni svijet i kultura to su zaboravili. Osjetilo nije više izvidnica iznad koje se penjemo kako bismo vidjeli u daljinu, nego je postalo samo sebi svrhom. I zato je neprijatelj opsjeo mnoge mlade utvrde, a da oni to nisu ni primijetili. Stanje je opsadno, a u mnoge utvrde je provaljeno, dočim su neke već i osvojene. Nažalost.

Isus u susretu sa Samarijankom, kao što smo vidjeli, kreće od obične ljudske stvari i elementarne potrebe – žeđi. Kreće od nečeg osjetnog. Ali od hladne vode iz zdenca dolazi do vode koja struji u život vječni. Tako i sljedećih nedjelja. Isus ozdravlja slijepca. Ozdravlja osjetilo. Vid. Nakon toga bit će susret u kojem oživljava mrtvaca. Tijelo čija su sva osjetila zamrla.

Osjetila treba disciplinirati i odgajati

Samarijanka je žena koja je imala pet muževa. Sveti Augustin je lijepo uočio – pet muževa kao pet osjetila, ali nijedan joj nije bio pravi. Pet naših osjetila nije ono što nas može u životu potpuno do kraja ispuniti. Jer sada ćemo žedni popiti vode i za kratko vrijeme opet ožedniti. I tako sa svim osjetilima do kraja života. Osjetila su dobri sluge, ali loši gospodari. Ona se mogu pretvoriti u razmaženu djecu koja traže da im se ispune svi prohtjevi kada god to zažele. I to pokušava učiniti suvremena kultura. Zato osjetila treba disciplinirati. Zato osjetila treba odgajati.

Dokle ih odgajamo kao izvidnice i službenike viših stvarnosti nećemo im biti robovi. Dao nam Gospodin mudrosti da tako i činimo. Amen.