Sveci su čudesne loze

Nedavno smo proslavili svetkovinu Svih svetih. Dok živimo u vremenu dubokih promjena i ubrzanih ritmova valja nam se redovito zaustavljati u molitvi pred Isusom s pitanjem: „Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni“ (Mk 10,17)? Kao da nam u ovoj Godini vjere Isus predlaže „autoput“ do vječnoga života kroz 15. poglavlje Ivanova evanđelja. „Ja sam trs, vi loze. (…) Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,5.9). Ova simbolikom snažna slika trsa vrlo je draga i Starom zavjetu koji joj pridaje dvostruko značenje: ona je prispodoba za Božji narod koji je njegov vinograd. Bog je zasadio jedan vinograd u ovaj naš svijet, obrađivao ga i gajio s nakanom da urodi dobrim plodom, dobrim vinom. I tako dolazimo do drugog značenja: vina koje je simbol radosti i ljubavi. Slika trsa i vinograda ima zaručničko značenje: Bog traži ljubav svojih stvorenja, svog izabranog naroda. Ali, konkretna povijest jest povijest nevjernosti: umjesto da urodi dobrim grožđem, vinograd je podivljao, biva razvaljen i postaje pustinja.

Ali Bog se ne umara s čovjekom, on nalazi novi način kako doći do istinske ljubavi, kako doći do pravog grožđa: Bog je postao čovjekom, on sam je postao trs. Tako novi Božji narod postaje neuništiv jer se sam Bog zasadio u ovu našu zemlju i poziva nas da budemo loza koja će biti i ostati u njemu koji je trs, to jest, život našemu životu. Po Svetoj misi mi se hranimo Gospodinom, njegovim tijelom i njegovom krvlju. Dok pijemo njegovu krv mi postajemo novi ljudi. Kristova krv postaje naša krv. Mislim, dragi prijatelji, kako nam o ovoj tajni valja puno razmišljati i moliti kako bi nas ona prožela i učinila vjerodostojnim svjedocima zore trećega milenija.

Isus nas nadalje poziva da čuvamo njegove zapovjedi i da ljubimo jedni druge kako bismo ostali u njegovoj ljubavi. Nismo li često u napasti da se izgubimo u moru obaveza i tako potonemo u tvrdoću srca? Pa ipak, nismo mi oni koji moramo donijeti veliki rod, već dopustiti da se Isus rodi u nama i tako djeluje po nama. Sam Krist nam se daje, on nas je učinio udovima svojega tijela, da budemo loze na trsu koji je on sam.

„Vi ste prijatelji moji“, kaže nam Isus. Nismo više sluge koje slušaju zapovjedi, već prijatelji koji ga poznaju. Bog više nije dalek i nepoznat, mi smo ga upoznali i vidjeli njegovo lice u Isusu iz Nazareta. Dragi prijatelji, tko je ovo shvatio, tko je kroz molitvu i žrtvu dotaknuo ovo otajstvo Boga koji nam se objavio, taj nalazi izvor nepresušne radosti koja potiče da je i drugima svjedočimo.

Danas susrećemo tolike ljude koji su žedni Boga. Kako utažiti tu žeđ? Smatram da možemo puno naučiti od svetaca. Oni su čudesne loze čiji je život je urodio obilnim plodovima koji su snagom Duha Svetoga mijenjali lice Zemlje. Pa ipak, sveci su tek mali ljudi koji se uzdaju u velikog Boga. Blažena Majka Terezija se poslužila jednom slikom: „Često možeš vidjeti žice duž ulica. Prije nego što kroz njih prođe struja, nema svjetla. Žica, to smo ti i ja. Struja je Bog! Mi imamo moć pustiti da kroz nas prođe struja i tako unijeti u svijet svjetlo: ISUSA – ili se oduprijeti da budemo upotrijebljeni pa tako dopustiti da se širi mrak“.