Kako biti što bolji vjernik?

Posljednje dvije nedjelje Gospodin nas je po svojoj riječi upućivao kako na što lakši način ostvariti svoj identitet kao vjernika. Ove nedjelje ljestvicu diže malo više...

Otvorimo li dnevni tisak rijetko kada ćemo naići da u njemu nije objavljen i pokoji natječaj za posao, inovaciju ili prodaju. Iako nas ovdje prvo ujedinjuje Gospodin, još nam je nešto svima zajedničko: svi mi prošli smo u životu bar jednom kroz neki sustav natječaja kojemu nije cilj nekoga uvrijediti ili izbaciti, već mu je cilj, naravno ako se natječe pošteno, da se između svih prijavljenih kandidata izaberu najbolji. Osim što svaki natječaj ima naslov tko ga raspisuje, svaki natječaj sadrži i opis radnog mjesta ili stvari oko koje se natječe, zatim vremenski rok do kojega natječaj traje i, ono što je srž svakog natječaja, su uvjeti koje netko treba zadovoljiti kako bi uopće mogao i pristupiti samom natječaju. Cilj natječaja nije nikoga vrijeđati ili ponižavati već je njegov cilj izabrati one radove ili osobe koje su svojim idejama ili sposobnošću bili najbliži uvjetima dotičnog natječaja.

Trčati za neraspadljivi vijenac slave

Naravno, više puta ostajemo razočarani njegovim rezulatima, ali „pad“ na natječaju ne znači da moramo ostati ležati, već nam je svaki „pad“ prilika da ustanemo i pokušamo ponovno. Jer kao vjernici, hrabri smo igrači koji izdržavamo sve moguće. Sveti Pavao lijepo bi se izrazio da svi trkači u trkalištu trče i svaki od njih sve izdržava kako bi dobio vijenac, ali raspadljiv. I mi trčimo, ali da dobijemo neraspadljiv vijenac slave. Na kraju svega slijedi i Pavlov poziv i poticaj da trčimo tako da dobijemo. A kako dobiti taj neuveli vijenac slave i kako trčati, na to pitanje daje nam odgovor navještaj današnjega Evanđelja.

Mogli bismo reći da nam je Gospodin raspisao natječaj kako biti što bolji vjernik, kako Ga na što bolji način nasljedovati u svojim svakodnevnim životima. Evanđeoski natječaj je vrlo jednostavan - ima samo tri uvjeta. Prvi je: „Dođe li tko meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik.“ Drugi uvjet je: „I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“ I napokon, treći uvjet je: „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“ Možda nam se ovi uvjeti natječaja čine i pomalo neobičnim za osobu Isusa Krista, ali taj natječaj ima i svoj cilj: biti Isusov učenik, što podrazumijeva da učinimo i neki plan, neki projekt kako to ostvariti... Baš kao što to čine graditelji kule ili kralj koji kreće u bitku.

Stavimo Gospodina na prvo mjesto

Mogli bismo zaključiti kako je Isus možda i pomalo ljubomoran ljubimo li neku osobu ili stvar na zemlji više od njega. Čini se pomalo neobičnim za Njegov nauk: mrziti oca ili majku, ženu, djecu... Čovjek bi se zapitao čita li on to dobro evanđelje?! Gospodin od nas ne traži da nekoga mrzimo, već da Njega stavimo na prvo mjesto u svom životu jer ako je On na prvome mjestu, sve ostale stvari su na pravome mjestu i druge zapravo ljubimo onda još i više – ali samo zbog jednoga: zbog Gospodina jer znamo da sve što činimo tim ljudima, činimo Njemu samome.

U tome ćemo naići i na križeve na koje ne gledamo kao na muku već na izazove pred kojima možemo i pasti, ali se pod svim tim životnim križevima hrabro dižemo i nastavljamo započeti životni put jer pred sobom imamo osvajanje neraspadljivog vijenca slave. Ali da ga dobijemo, potrebno je tako i trčati, odnosno, potrebno je zadovoljiti neka „pravila igre“ koje nam je Gospodin postavio, a postavio ih je baš tako da u ispunjavanju tih pravila čovjek bude radostan. Samo je pitanje prihvaćamo li mi danas Njegova „pravila igre“ ili uvjete natječaja koje nam je postavio. Vjerujem da možemo kroz idući tjedan ispuniti bar jedan uvjet od tri koje je stavio danas pred nas... A najvažnije je Gospodina staviti na prvo mjesto u svom životu! Tako trčite da dobijete!