Savjest mi je čista!

Kad je papa Ivan Pavao II. bio u Zagrebu došli su predstavnici svih institucija i predstavljali su se. Došao je pred Papu i tadašnji intendant Hrvatskog narodnog kazališta i predstavio se: "Direttore del Teatro Croato!" Papa je ustao i oduševljeno rekao: "Teatrooooo!" Očito se sjetio mladih dana kad je i sam bio dijelom jedne glumačke družine. 

Drama znači radnja i namijenjena je izvođenju na pozornici u teatru. U drami nisu nužni opisi i pripovijedanje, nego glavne dijelove čini govor glumaca. Fabula dramskog teksta se ne pripovijeda, već se postiže izmjenom dramskih situacija. Zbivanje na pozornici proizlazi iz djelatnosti likova. U 20. stoljeću javlja se teatar apsurda. U takvim dramama razvija se težnja da se iskaže izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog čovjeka.

"Životna drama" je izraz koji koristimo ukoliko želimo naglasiti da je netko prolazio kroz teške trenutke u životu. Blaženi Alojzije Viktor Stepinac proživio je tešku "životnu dramu". Ona se izvodila na pozornici povijesti u teatru sudnice. Nas ne zanimaju lažni opisi i pripovijedanja tužitelja i sudaca. To u drami ionako nije važno. Važan je govor glavnog sudionika drame, a on glasi: "Savjest mi je čista!" Svi su likovi u toj drami bili djelatni na svoj način i zbog presude koja je donesena moglo bi se tu dramu smjestiti u teatar apsurda. 

Iako je suđenje bilo apsurdno, doživljaji koje želi oživjeti teatar apsurda nisu došli u prvi plan. Osuđenik nije iskazivao izgubljenost, osamljenost, tjeskobu i strah. Ugledavši se u onoga koji je i sam prošao slično suđenje prije dvije tisuće godina, uspio je strpljivo nositi svoj križ u pouzdanju, povjerenju i predanju kakvo samo vjernik koji utemeljuje svoj život na sveutemeljujućem Temelju može imati.     

Današnji kršćanin može proživljavati razne "životne drame" u teatru života. Može se činiti kako je na kraju ovaj život apsurdan i zbog toga biti zahvaćen tjeskobom i strahom. Blaženi Alojzije Stepinac pokazuje da se taj teatar životnog apsurda može nadvladati vjerom i pouzdanjem u Boga. Možda je papa Ivan Pavao II. koji ga je prije petnaest godina proglasio blaženim mislio na takav teatar kad je uskliknuo: "Teatrooooo!"