Lijeni glodavac

Scillerov praunuk – kako piše Thomas Mann u „Doktoru Faustusu“ – gospodin Gleichen-Russwurm, dosjetio se jedne ingeniozne, ali neuspjele prijevare.

Naime, „barun je, tako se govorilo, jednom stranom draguljaru poslao uredno spakiran, na vrlo visok iznos i preko njegove vrijednosti, osiguran dragulj što ga je taj draguljar imao preraditi, ali je on, kad je primio paket i otvorio ga, u njemu našao – crknutog miša. Taj je miš bio pravi nevaljalac i nije ispunio zadaću koju mu je bio namijenio pošiljalac. Ideja se očito sastojala u tome da će glodavac izgristi omot i pobjeći – što je imalo stvoriti iluziju da je dragocjeni nakit kroz bogzna kako nastalu rupu ispao i izgubio se pa bi tako morala biti isplaćena svota na koju je bio osiguran. Umjesto toga, životinja je uginula ne izbušivši izlaz kojim bi se protumačio nestanak ogrlice koja nije nikad stavljena u paket – i tako se pronalazač toga lopovluka osramotio i postao smiješan. Možda je on na to naišao u nekoj kulturno-povijesnoj knjizi i tako bio žrtva svoje lektire. A možda je, sasvim općenito, i moralna zabludjelost vremena kriva da mu je pala na um ta luckasta ideja.“

Nekada je potrebno podržati lijene glodavce

Doista, luckasta ideja. Njezin se provoditelj očito nije proslavio, ali samo zbog jednog razloga. Zbog lijenog glodavca. Čini se da je u ovakvim slučajevima potrebno podržati lijenost, odnosno – konkretnije – lijene glodavce. Naime, svakodnevno nam se isporučuju tobože „dragocjeni paketi ideja“ – medijskih (ovako se ponašaj i bit ćeš in), političkih (samo mi smo u pravu, drugi su nesposobni), marketinških (naš proizvod promijenit će vam život, morate ga imati) i sličnih – koje, zbog obećane „dragocjenosti“, najavljuju velike promjenu i preobrazbu u našem životu. Tko zna zašto to rade. Možda je Thomas Mann u pravu kada pretpostavlja da je vjerojatno „moralna zabludjelost vremena“ kriva da nekome padaju na pamet takve ideje.     

Izgleda da smo svi koji radišno i poslušno glođemo takve ideje vrlo savjesni glodavci i da na taj način omogućujemo da prijevara s nepostojećom dragocjenošću uspije.

Kada bismo samo odlučili prestati glodati takve pakete lažnih dragocjenosti. Kada bismo samo malo više bili lijeni i tako odbili gutati isprazna obećanja zamotana u zamamne ukrasne omote. Kada bismo samo jednostavno odlučili biti „lijeni glodavci“. U tren oka razotkrila bi se prijevara paketa s nepostojećim dragocjenostima.

Ne brinite, ta vrsta „lijenosti“ ovakvog „glodavca“ neće rezultirati stanjem crknutog miša. Eventualno bi se mogli ljutiti na nas i razočarano nam reći: „E, nevaljalac jedan!“