Pogled usmjeriti prema nebu

Jednom prilikom slavio sam misu u kaznenom zatvoru za maloljetnike. Na misi je bilo prisutno dvadesetak mladića i šest do sedam volontera koji su došli pomoći u animiranju euharistijskog slavlja. Iako je bilo žamora i tihog podsmjehivanja, misa je prolazila u miru sve do trenutka propovijedi. Naime, za vrijeme propovijedi u jednom trenutku spomenuo sam Kristovo uskrsnuće. Tada se jedan mladić ustao i glasno pobunio: To su gluposti, ja ne vjerujem u uskrsnuće. To nije moguće! Moram priznati da me ovaj mladić iznenadio.

Nikada mi se do tada nije dogodilo da je netko glasno komentirao ili prekinuo propovijed, mada sam siguran da je bilo ljudi koji se nisu slagali s onime što sam govorio. Ovaj je mladić bio izuzetno iskren. Glasno je podijelio svoju sumnju. Jednostavno nije mogao vjerovati u Kristovo uskrsnuće i uskrsnuće tijela uopće. Više se ne sjećam kako sam nastavio propovijed, ali znam da sam dugo razmišljao o mladićevim riječima.  

Čini se, zapravo, da se stav mladića iz zatvora ne razlikuje od stava najbližih Isusovih učenika nakon njegove smrti. I za njih je bilo gotovo nemoguće vjerovati da je njihov raspeti učitelj uskrsnuo. I oni su se bunili kada su im drugi govorili o Isusovom uskrsnuću. Sjetimo se samo apostola Tome ili dvojice učenika na putu u Emaus. Upravo zbog toga Isus je nastavio sa svojim ukazanjima. Djela Apostolska govore: Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. Vjera u Kristovo uskrsnuće bila je i za prve učenike jedan dugotrajni proces. Isus im je mnogim dokazima morao pokazati da je živ. Tako je i u našem duhovnom životu.

Danas slavimo svetkovinu Uzašašća Gospodinovog ili Spasovo. Ova svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima nakon četrdeset dana. Isus je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo. Snagom tog pogleda moguće je pobjeđivati svakodnevna zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio kao siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada, kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem našeg života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i s nama do svršetka svijeta. Isusov izraz Ja sam s vama u Bibliji znači Božju prisutnost i garanciju pomoći.

Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.

Današnji blagdan nam zapravo govori da Isus stalno dolazi, da je on među nama i da nam želi otvoriti oči srca kako bismo ga prepoznali. Uskrsli Gospodine, otvori oči našeg srca jer želimo te vidjeti!