Ljubavlju protiv straha

Mnogi su mladi u Mariji Bistrici na našem nadbiskupijskom hodočašću bili oduševljeni izvedbom predstave "Strah ili ljubav". Odlučili smo zato porazgovarati s dvoje glavnih glumaca - Ivanom Krolo i Danielom Vorihom - koji su nam ispričali kako je nastala predstava, kako su se kroz nju promjenili, koliko je njima važno da poruka predstave dopre do svakog gledatelja... "Gospođa Ljubav" i "Gospodin Strah" rekli su nam kako su se snašli u svojoj ulozi te otkrili gdje ih još možete pogledati ovog mjeseca.

Možete nam ukratko predstaviti vašu malu zajednicu!

Mala zajednica je zapravo projekt koji je nastao s ciljem razvoja novih sadržaja za mlade u župi Kraljice svete Krunice. Naime, dugo nije postojao gotovo nikakav sadržaj za mlade u župi i odlučili smo nešto promijeniti po tom pitanju. Počeli smo kao mala skupina mladih koji su se okupljali srijedom na katehezu i klanjanje, kasnije je nastao zbor mladih, a onda i dramska skupina.
  Dramska skupina je postala više od dramske skupine, postala je izvor utjehe, ljubavi, zajedništva, smijeha i promjene života. Nismo imali samo glumačke probe, već i molitve na kojima smo jedno pred drugim skidali maske, iskreno dijelili našu nutrinu i to je urodilo jakim zajedništvom koje nas danas krasi. Shvatili smo kako je u svakome od danas oduvijek tinjao žar za takvim oblikom zajedništva, težnja za razvijanjem talenata i radom za Boga. 

Kako je nastala predstava "Strah ili ljubav" koju ste izveli pred 2000 mladih okupljenih na hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariji Bistrici?

Predstava "Strah ili ljubav" treća je u nizu naših predstava te kao i prethodne dvije - djelo je Tine Primorac, naše voditeljice dramske skupine, koja ima nevjerojatan dar za pisanje te svojim entuzijazmom i dubinom sve nas podiže na jednu višu razinu. Presretni smo što možemo glumiti i raditi autorske predstave upravo zahvaljujući njoj i njenom talentu, radu, trudu i zalaganju. Okupljala nas je na molitvi, nije odustajala kad je bilo najteže, već se borila i protiv sebe i za druge da izdrži do kraja.

Koliko ste dugo pripremali predstavu? Je li bilo treme prije negoli ste se popeli na pozornicu?

Predstavu smo prvi puta izveli u svibnju u našoj župi i dugo smo je pripremali. Pozvali smo bivšeg povjerenika za mlade vlč. Domagoja Matoševića da je pogleda. Nakon predstave je došao s idejom da se ona izvede na Mariji Bistrici i mi smo to prihvatili. Tako da je predstava u Mariji Bistrici kruna našeg dosadašnjeg rada. Naravno da je bilo treme, nije lako nastupati pred 2000 mladih, osim što nismo zbog spleta okolnosti uspjeli imati ni jednu kvalitetnu probu to nam je bio prvi zajednički nastup s mikrofonima i takvom rasvjetom.

Predstava je mlade oduševila, što zbog humora kojim ste joj pristupili, što zbog jake poruke koju ste njome uputili mladima. Koliko je vama osobno ta poruka bitna?

Nama je ta poruka iznimno bitna. Naime, mi smo doživjeli svaku dosadašnju predstavu, kao i tekst, kao izazov da promijenimo sebe. Shvatili smo kako se mi prvi moramo zapitati kakvi smo, kakvi su sve strahovi i ljudski obziri u nama, koliko podilazimo drugima, svijetu oko nas, a koliko malo ljubavi, predanja, nesebičnog davanja ima u nama. I zaista je dobro pitanje koga vi birate u svom svakodnevnom životu.
Ova priča mladima daje uvid u realni svijet i nudi priliku da se uhvate u borbu sa sobom i ne boje se ostvarivati svoje talente, biti jači od glasina, od prepada kojim nas drugi žele zaustaviti na putu ostvarenja naših života, zauzeti se za sebe i odvažiti biti drukčiji od drugih, zapravo biti svoj, težiti biti onakvim kakvim te Bog stvorio.

Predstavom ste pokušali mladima reći da najsigurnija opcija ne mora biti i najbolja, da se ponekad moraju odvažiti i krenuti u nesigurno jer se na tome putu krije pravo bogatstvo. Imate li koji savjet da ohrabrite mlade da učine ono što ste im predstavom pokazali da je vrijedno učiniti?

Mi se sami svakodnevno susrećemo s nizom tzv. sigurnih opcija koje su zapravo ništa drugo nego kompromis sa svijetom, zaustavljanje na putu slobode, zadovoljenje s prosjekom, odustajanje od borbe, pomirenje sa sudbinom koju ti drugi žele nametnuti, ukalupljivaje, a nismo stvoreni za prosječnost, stvoreni smo za velika djela kako kaže "Gospođa Ljubav" u predstavi, i stoga nam predstoji neobičana borba protiv svijeta u nama, protiv govorkanja, zastrašivanja, protiv mlakosti, prosječnosti, sivila i dosade života. Život treba uložiti u nešto, život treba proživjeti, to znači razvijati se, ići za srcem, ne bojati se imati ideale i ići ih ostvarivati. To je teška borba, no nema ništa slađe od spoznaje da si uistinu živio, borio se za slobodu, za ljubav, za istinu, razvio svoje talente i uspio se odhrvati svim napadima. E to je život koji vrijedi svakog truda, krvi, znoja i borbe. 

Daniele, je li bilo teško biti "Gospodin Strah"? Pretpostavljam da inače ne ulijevaš ljudima strah u kosti ;)

Zavisi kako kada :) Ma meni inače leže te ozbiljne uloge, a "Gospodin Strah" je prisutan u svakome od nas. On je onaj obrambeni mehanizam, stav kojeg zauzimamo kako ne bismo bili ranjeni, zapravo veliki slabić, koji pod krinkom sigurnosti zapravo skriva svoju nesigurnost, malenost i strah od ljubavi. Mi obično budemo bahati, bezobrazni i drski kada jako čeznemo za ljubavlju, kada nas iznutra boli i ne možemo to podnositi i onda ne želimo dopustiti da drugi žive u ljubavi jer nas to još više boli.

Ivana, koliki je izazov bio glumiti "Gospođu Ljubav"? 

Kada sam prvi puta pročitala svoju ulogu, nisam imala ni ideju kako to sve odglumiti, jer mi je na papiru uloga izgledala vrlo zahtjevno. No, čim su krenule probe, sve je išlo samo od sebe. Kada vjerujete u ono što vaša uloga predstavlja, nije toliko teško unijeti se u nju i prenijeti drugima poruku koju ona nosi. "Gospođa Ljubav" predstavlja sve ono što mi zapravo jesmo i za što je svatko od nas stvoren. Ona je odvažna i strastvena, a opet toliko blaga i nježna, ona je borac, ona se usuđuje, ona vjeruje i nada se, ona ide tamo gdje se nitko ne usuđuje ići, ona podnosi i ustraje vjerujući u ideale i to je ono na što je svatko od nas pozvan - na borbu između života i smrti. Pa tko ne bi volio barem odglumiti to, tako da sam zbilja uživala u ovoj ulozi.

Gdje možemo pogledati reprizu predstave?

Predstavu možete pogledati 23. rujna u 20 sati u župi bl. Augustina Kažotića na Peščenici ili 27. rujna u 20 sati u zajednici Dobri Pastir u Dubravi.