Dragi studenti, budite svjedoci!

Prošli tjedan održan je prvi sastanak predstavnika fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Tim povodom razgovarali smo s tajnikom Odjela za dušobrižništvo studenata, Markom Barišićem.

S radom je započeo Odjel za dušobrižništvo studenata, ti si predstavnik Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a ujedno i tajnik Odjela. Možeš li nam ukratko objasniti što ovaj Odjel znači za pastoral studenata?

Odjel za dušobrižništvo studenata sačinjavaju studentski kapelani i sami studenti. Ovaj Odjel ima zadaću koordinirati tim dijelom pastorala i osmišljavati zajedničke inicijative na razini Nadbiskupije. U tom snažnom timu su, osim našeg povjerenika za mlade i predstojnika Ureda vlč. Ivice Budinšćaka, i don Damir Stojić, p. Tvrtko Barun, p. Ivan Mandurić, mons. Jorge Ramos te studenti koji predstavljaju svoje fakultete. Jedna od ideja vlč. Ivice pri osnivanju Odjela je bila bolja povezanost studenata i mladih. Geslo dolaska Svetog Oca u Hrvatsku je bio „Zajedno u Kristu“ i baš na njemu treba graditi i temeljiti odnos među nama. Neki nisu bili u mogućnosti sudjelovati u događanjima u Crkvi ili su samo promatrali sa strane. Sad je tu Odjel koji svima otvara vrata i poziva studente kako bi se bolje povezali, slavili Krista, radosno naviještali evanđelje te tako bili pravi misionari naše Crkve. Gledajući svijet oko sebe vidim da mladima nedostaje tog „zdravog“ zajedništva. I ja sam našao među tim mladim katolicima jako puno prijatelja. I zato je Odjel za dušobrižništvo studenata tu - da poveže sve nas i da zajedno u Kristu rastemo i budemo na pomoć jedni drugima.

Koji su projekti trenutno aktualni u organizaciji Odjela?

Prvi projekt ovog Odjela bio je zaziv Duha Svetoga za studente u katedrali. S njim je Odjel i službeno krenuo, a u veljači smo imali i klanjanje za studente. Ono što je trenutno aktualno je misa koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.  Naime, ovogodišnja korizma za mlade Zagrebačke nadbiskupije protječe u znaku inicijative „Misije u gradovima“. Kardinal je poseban naglasak stavio na susret s mladima te se s njima susreće svake korizmene nedjelje u 18 sati u zagrebačkoj katedrali. Upravo su prošlu nedjelju, 4. ožujka liturgiju animirali mladi Turopoljskog arhiđakonata i sami studenti. Posebno bih naglasio jedan hvale vrijedan projekt „Mladi za mlade“ koji se pokreće na razini nadbiskupije. Osnivanje tog fonda kroz koji bi mladi pomagali mladima u potrebi ima potporu Kardinala koji nas je svojoj homiliji pozvao da posebno pazimo jedni na druge, da pomažemo svojoj braći i sestrama u Kristu te da čitamo evanđelje po Marku kroz korizmu.  Također, svoju solidarnost mladi su pokazali na klanjanju skupivši oko 7500 kuna za jednog studenta kojem je izgorjela kuća. Nedavno je održan i sastanak predstavnika fakulteta i zavičajnih udruga koje djeluju u Zagrebu. Odjel za studente je pružio potporu zavičajnim udruga u svim humanitarnim akcijama koje će pokrenuti, jer samo zajedno smo jači. Mladi za mlade čine dobra djela. Pa zar nije to divno!?

S kojim se problemima, po tvom mišljenju, suočavaju današnji studenti katolici na svojim fakultetima?

Moram priznati da sam se naslušao svakakvih priča. Ja se iskreno nisam nikad našao u sličnim situacijama jer sam čitav svoj život pod okriljem Crkve. Naime, ministrirati sam počeo već sa 8 godina. To je bio moj prvi pravi dodir sa Crkvom. Kasnije sam upisao i završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a sada sam na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. No, moji prijatelji vode gotovo svakodnevne borbe. Znam da je danas jako teško stati pred svijet i reći da voliš Krista i Crkvu jer će svi mislit da si lud. Divim se mladima koji to rade. Bog treba nas „lude“ – baš kao što kaže apostol Pavao u poslanici Korinćanima: „Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake“ (1Kor 1, 27). Danas vlada velika netolerancija među mladima, mržnje je sve više. Znam da nije lako kada ideš u razred sa 25 nevjernika koji samo čekaju nekakav posrtaj Crkve ili kada imaš nekog u obitelji kome smeta tvoja pripadnost Crkvi, ali mi, mladi katolici, ne smijemo nasjedati na takve provokacije. Moramo ljubavlju odgovoriti na mržnju. Mi studenti moramo biti sol zemlje i svjetlost svijeta jer na nama ovaj svijet ostaje. Na nama je da ga učinimo boljim i da širimo evanđelje ponajprije svojim djelima.

Koja je uloga studenata u novoj evangelizaciji koja se u zadnje vrijeme osobito snažno promiče?

Uloga svakog od nas u  novoj evangelizaciji je jako bitna. Svi mi moramo biti misionari Crkve te svojim djelovanjem u svijetu naviještati evanđelje. To djelovanje mora biti i riječju i djelom jer drugačije nas svijet neće ni čuti ni vidjeti. Studenti moraju svoje znanje i vještine iskoristiti u svrhu dobra kako bi učinili svijet boljim mjestom za naše potomke. Svijet je pun izgubljenih mladih duša koje lutaju bez cilja. Pozvao bih sve studente da potaknu takve mlade na odlazak na misu i da ih upoznaju s evanđeljem. Znam jedan divan primjer studenta koji je šetajući se gradom naišao na grupu mladih koji se pili i pušili u parkiću. Primjetivši ih, sjeo je na obližnju klupicu te otvorio mali Novi Zavjet koji je imao kod sebe. Nedugo potom, jedan od tih mladića koji je pio je prišao te ga je zanimalo što čita. Moj prijatelj mu je počeo čitat i pričati o Kristu. Mladića je to zaintigriralo i nastavio ga je slušati. Uskoro su mu se i ostali pridružili. Ti mladi su rekli da dosad nisu išli na misu i nisu poznavali Krista. Isti ti mladi su danas redoviti na misi te su postali „misionari“ naše Crkve. Ovime sam vam htio reći koliko je zapravo malo truda potrebno da nekoga upoznamo sa Kristom, a radost je velika. Evangelizacija je uvijek povezana sa svjedočenjem. Dragi studenti, budite svjedoci!

Nedavno si dao svoja prva obećanja, a ujedno si postao potpredsjednik Mjesnog bratstva FRAMA-e Dubrava. Koja je uloga FRAMA-e u tvom duhovnom životu?

Obećanja koja sam dao u frami su za mene poseban osjećaj! Njima sam obnovio svoja krsna obećanja te obećao „da ću se spremno odazvati na svaki poziv dobra, crpeći snagu iz euharistije i nastojeći u siromasima i poniznima prepoznati lice Krista patnika“. U frami sam 2 godine i duhovno rastem iz dana u dan. Sveti Franjo mi je postao uzor po kojemu želim slijediti Krista. Franjin život je čudesna priča. Bio je mladić, veseo i zaigran, baš kao što smo svi mi. No shvatio je ispraznost svega toga i osjetio prazninu u svome srcu. Tako je jedan dan čuo poziv sa križa u kojem ga ja Isus pozvao da “Ide i  popravi njegovu Crkvu.“ I Franjo se odvažio i postao svetac! Posebno me oduševila Franjina radost koju je širio svojoj braći. Radost koju i ja danas osjećam kad sam među braćom i sestrom u Kristu. Na FRAMA-i sam upoznao puno mladih koji su bili izgubljeni u ovom svijetu, ali ih je FRAMA vratila na pravi put - put Krista i radosti u Njemu! Pozivam sve mlade da se odvaže na taj put kako bi zajedno slavili Krista i imali ispunjena srca. Jer bez Krista prave radosti nema...