Ljubi onako kako je Gospodin ljubio!

Dragi mladi!
Internet stranica Pastorala mladih Zagrebačke nadbiskupije svakako pripada onim internet stranicama na koju ne „zalutamo“ slučajno, već ju posjećujemo s nekim razlogom. I svatko na njoj može pronaći nešto lijepo: izreku, šalu ili misao ili pak dobre vijesti koje nam pristižu s naših župa ili diljem svijeta. Ono što najviše raduje u tome jest činjenica da su u svim tim vijestima mladi u glavim ulogama. Sve te vijesti i događaji su nam „odskočna daska“ za dalje jer to čovjeku daje poticaj i nadu da (ipak) ono bolje sutra postoji... Da se (ipak) isplati ljubiti i činiti dobro! Jer svi mi imamo želju učiniti ovaj svijet ljepšim mjestom, no je li dosta u svemu tome ostati samo na želji ili nam je još nešto potrebno...

O ljubavi svi imamo najljepše riječi, o njoj sanjamo ili pak žalimo za izgubljenom ljubavi. I na kraju svega, kada sve definicije te ljubavi skupimo na jedno mjesto, pitamo se što je to ljubav. Jedna je to od tema koja naše misli „okupira“ svakoga dana jer čovjek žeđa da bude ljubljen, ali i da ljubi. Ne nosi li to netko u sebi, počinje se zatvarati u sebe samog. Čovjek za to nije stvoren. Čovjek je tu da bude za drugoga i s drugim.

Ljubav počinje od malih, svakodnevnih stvari

Uz ranije spomenutu stranicu Pastorala mladih, imamo i drugih internet stranica koje posjećujemo i na kojima čitamo o događajima u Crkvi, svijetu ili domovini. Čitajući nešto takvo, opet dolazimo do pojma ljubavi: ili ostajemo zadivljeni nečijom ljubavi prema nekome ili nečemu ili pak ostajemo začuđeni kako netko nema ljubavi i kako hladno postupa prema drugom. Tada nam se nužno i nameće pitanje: „Pa dobro, gdje je tu ljubav?!“ I tu uvijek ostajemo bez odgovora. U pitanje tada dovodimo i sam izvor ljubavi: Gospodina samog. I govorimo: „Bog je savršeno dobar. Bog je ljubav. Kako onda On to dopušta?! Zašto nešto On sam ne učini po tom pitanju?!“

On sâm dao nam je zapovijed i izrekao najljepši stih ljubavi ispjevan na drvu križa i dovršen događajem uskrsnuća: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.“ A zapovijeda nam samo jedno: „da ljubite jedni druge.“ No, danas sve više osjećamo da Ljubav nije ljubljena: nepraštanja, gluhoća na potrebe drugoga, ratovi, ogovaranja, samoće, rastave, tolika lažna obećanja, želja za posjedovanjem... Svaki dan slušamo, čitamo, gledamo i osjetimo sve to. I, što činimo? Spavamo. Baš kao i jednoć apostoli u Maslinskom vrtu. Gospodin je u smrtnoj tjeskobi, a apostoli su zaspali. Oko nas danas... Sve ono malo prije nabrojano, a mi spavamo ili čekamo prvi korak drugog. Nismo pozvani riješiti „problem ljubavi“ cijeloga svijeta. Ne. Ljubav počinje od tolikih malih, svakodnevnih stvari: od obitelji i ljudi koje susrećemo u danu kroz školu, fakultet ili radno mjesto.

Gospodin se u nas zaljubio na prvi pogled

Pitaš me onda kako najlakše ljubiti. Ljubi onako kako je Gospodin ljubio. „Tko god hoće živjeti savršeno ne treba ništa drugo učiniti nego prezreti što je Krist prezreo na križu i poželi što je Krist želio. Nijedan uzor kreposti nije daleko od križa. Ako tražiš uzor ljubavi: Nitko nema veće ljubavi od ove da položi svoj život za prijatelje svoje. To je Krist na križu.“ (sv. Toma Akvinski) U križ gledamo svakoga dana, možda ga i nosimo na sebi. On nije modni dodatak, dio je nas i njime smo obilježeni na dan krštenja za cijeli život. On nas uvijek ispočetka podsjeća kako se ispravno ljubi. Jer ljubav nije osjećaj koji se nekome mora dokazivati. Ona se živi i pokazuje na djelu. „Mi svijetlimo i neka te ne bude strah“ ljubiti onako kako je sam Gospodin ljubio jer „tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. Gospodin se u nas zaljubio na prvi pogled, čim nas je oblikovao u svojem promislu. I nikada, kakvi god bili, ne prestaje nas ljubiti. Pitanje je samo na kraju koliko mi ljubimo Njega i koliko smo spremni idući tjedan svjedočiti Njegovu ljubav – ljubav koja se daje do kraja...