Gospodine, drži nam svjetiljku upaljenu!

Prikazanje Gospodinovo je blagdan koji pripada onima čiji su izravni izvor određeni odlomci iz Novog zavjeta. Tako je i npr. Preobraženje, Ivanovo mučeništvo i mnogi drugi. Drugi blagdani su pak povezani s nekom teološkom tematikom kao primjerice Tijelovo, ili s nekom osobom povijesti spasenja, Sv. Marija Bogorodica. Tradicija je dala današnjem blagdanu ime Svijećnica upravo na temelju riječi starca Šimuna u evanđelju. On naziva Isusa “Svjetlost na prosvjetljenje naroda”.

Rijetko kad ovaj blagdan pada u nedjelju premda ima određen datum, 2. veljače. Zadnji put se slavio u nedjelju 1997. godine. Imamo, dakle, ove godine posebnu priliku posvetiti se u punini tom blagdanu.

Otvorenost i strpljenje pred djelovanjem Duha

Izvještaj iz današnjeg evanđelja se odvija u Jeruzalemskom Hramu i stavlja pred nas nekoliko osoba, točnije pet: Mariju, Josipa, Isusa, Šimuna i Anu. Isus igra sekundarnu ulogu i to je razumljivo jer je tek star 40 dana. No, on je ipak središte svih zbivanja i govora. Evanđelist nam donosi riječi samo jedne osobe - Šimuna, ali zato opisuje reakcije Isusovih roditelja i ozbiljnost Aninog života. Šimun je nazvan pravednim i bogobojaznim, koji je iščekivao Utjehu Izraelovu. Pojam “Utjeha” vraća nas na drugi dio knjige proroka Izaije: “Tješite, tješite moj narod…” (Iz 40,1). Ovom aluzijom evanđelist čini od Šimuna sliku izraelskog naroda u iščekivanju konačne Božje intervencije kako bi oslobodio svoj narod od ugnjetavanja. Luka ističe da je Duh Sveti s njime, označavajući na taj način da Šimun ne djeluje vlastitom inicijativom. On ne glumi niti se pravi važnim, nego govori snagom posebne svjetlosti koja mu je otvorila oči. Šimun postaje model otvorenosti i strpljenja pred djelovanjem Duha. 

Poruka poniznosti i pouzdanja u Boga

Nadalje, suprotno Aninom životu, čini se da Šimun nije osobito povezan s Hramom ili nekim posebnim pobožnostima. Luka jednostavno kaže da živi u Jeruzalemu, da je pravedan i religiozan. Nije ni prorok, ni čarobnjak, ni kralj, ni član neke svećeničke klase. Ipak, na njemu bijaše Duh Sveti, kao što je slučaj kod mlade djevojke imenom Marija. Ovdje vidimo na obzorju jednu temeljnu temu kod Luke: Bog se objavljuje (među) poniznima, ljudima bez neke velike važnosti, bez diploma ili “trofeja”. Tako je bilo u noći Isusova rođenja kada su anđeli pjevali radosnu vijest pastirima (usp. Lk 2, 9-12). Ovaj blagdan nastavlja slati poruku poniznosti i pouzdanja u Boga koji se brine za velike, ali još vise za malene, neznatne.

Šimun se redom obraća Bogu, a zatim Mariji. Izgovorio je svoj hvalospjev i zahvalu Gospodinu. Pokazuje Bogu svoje oduševljenje i zahvalnost što mu je dao doživjeti ono što je dugo čekao. Značenje njegovih riječi nadilazi ipak to njegovo oduševljenje. Ono što je imao privilegiju iskusiti je ono što treba zasjati pred licem sviju naroda. Kao u odlomku o Isusovom rođenju, Luka označava ovdje univerzalnu dimenziju ovog događaja. “Radosna vijest… velika radost za sav narod…” kako je anđeo navijestio pastirima kod Betlehema (Lk 2,10) nadilazi ovdje granice židovskog naroda.

Duh Sveti često bira drugačije putove

Šimunove riječi u nastavku teksta su više misteriozne - objavljuje Mariji neko “proročanstvo”. Time najavljuje teške dane za njezinog sina, ali i za nju samu. Te riječi daju naslutiti podjelu koja će se stvoriti oko Isusa kasnije i njegovo odbacivanje od svog naroda koji ga ne priznaje svojim Mesijom. Ovaj govor koji se izravnije odnosi na Mariju (…a i tebi će samoj mač probosti dušu…) je obično shvaćen kao aluzija na muku njezinog Sina. No, u ovom kontekstu, s riječima poput “propast, uzdignuće, znak osporavan”, možemo reći da se radi o Marijinoj boli pred narodom koji je okrenuo leđa Isusu, tj. Božjem utjelovljenju.

Što se tiče Ane, Luka smatra da je “proročica”, vrlo blizu Hrama, aktivna u praksi i u raznim pobožnostima kao što su postovi, molitva. Bila je solidarna sa svima koji su iščekivali oslobođenje Jeruzalema. Izgleda da je ona savršeno ukorijenjena u židovskoj tradiciji. Za razliku od onoga što se dogodilo sa Šimunom, izgleda da Duh Sveti nije potaknuo Anu da izgovori hvalospjeve Bogu. Zaključak: Duh Sveti često bira drugačije putove kako bi dotaknuo srce svojih vjernika. Time, Ana nije nipošto manje vrijedna! Daleko od toga!

Božje spasenje odvija se najprije među najsiromašnijima

A što je sa Isusovom obitelji? Ona poštuje Mojsijev Zakon pa čak i malo više. Naime, nakon rođenja djeteta, majka je trebala imati obred čišćenja. I prvorođenče muškog spola je trebalo biti “posvećeno Gospodinu”. Međutim, Zakon ne zahtjeva da dijete bude prikazano u Hramu. Marija i Josip su dakle pokazali malo drukčije, a da pritom nisu posebni od drugih. Žrtva koju su donijeli je ona koju obično daju siromašne obitelji. Taj mali detalj ide u skladu s duhom evanđelista Luke koji je uvijek bio brižan da dovoljno valorizira činjenicu da se Božje spasenje odvija najprije među najsiromašnijima.  

Ovaj neobičan pregled osoba današnjeg evanđelja o Prikazanju Isusovom vodi nas do slijedeće konstatacije: sve u ovom odlomku vodi čitatelja do nečega što će se kasnije dogoditi u Isusovom životu. Šimun i Ana su imali pravo što su se radovali, ali znaju da neće sve biti tako sjajno i bajno kako u Isusovom životu, tako i u životu njegovih roditelja. Drugim riječima, u životu vjernika neće sve biti sjajno kako obično želimo.  No, to nam ne daje pravo da odustajemo od toga da budemo znakovi u društvu. Još više, ovaj blagdan poziva nas da se borimo da se ne ugasi svjetiljka našeg života, svjetiljka vjere, nade i ljubavi!

Gospodine, danas, na Svijećnicu
dolazim k Tebi, iako me obuzima strah
Strah pred životom
Strah pred svijetom
Strah pred sjajem Tvoje svjetlosti
Htio bih ići Tvojim stopama
Hoditi Tvojom snagom
Ali, Gospodine, dobro znaš
Slaba je snaga moje svjetiljke
Njezin je plamen tako slab…
Molim Te, Gospodine,
Drži mi svjetiljku upaljenu.
Znam, ovozemaljska privlačna svjetla
Nositelji su i Princa tame…
A u najtamnijoj noći moga života
Krije se nepovrijeđeno svjetlo Tvoje…
Daj mi, Gospodine, da ga otkrijem
Za još jedan korak k bratu, sestri
Za još jedan čvrsti korak k Tebi…
U tami mog života, prosim Tvoje ulje
Daj mi ga rukama, gori životna svjetiljka
Udijeli joj toplinu, ljepotu, mir
Plamen bratstva, jedinstva, ljubavi…
Plamen koji ništa ne može ugasiti:
Ni moji promašaji, ni moji strahovi
Ni promašena prošlost
Ni nesigurna budućnost
Ni burna sadašnjost
Molim Te, Gospodine,
Drži mi svjetiljku upaljenu
Da gori od Tebe - Izvora
Da vodi k Tebi - Izvoru bez izvora…
Drži je upaljenu, Gospodine...