Riječ, dvije o (L)jubavi

Danas nam se ljubav servira na mnoge načine i na raznim mjestima kao nešto lako ostvarivo. Viđamo je na filmovima, čitamo o njoj u knjigama, slušamo o njoj u pjesmama, ali jesmo li je ikada zapravo osjetili? Može li se ljubav vidjeti na filmovima? Može li se ljubav odglumiti? Ma kako dobri glumci bili, ljubav se ne može odglumiti. To je jako jednostavno. Nje ili ima ili nema. S njom nema kompromisa. Može li se o njoj čitati u knjigama? Ljudska mašta je dosta puta do sada pokazala da se u nekim romantičnim pričama mogu čitati učinci ljubavi, što sve ljubav u nama mijenja, ali još nikada nitko nije uspio pronaći prave riječi da opiše ljubav (osim, naravno, sv. Ivana koji kaže "Bog je ljubav"). Ovo što nam se danas nudi kao ljubav je nešto površno. Nešto svedeno na zaljubljenost i provođenje većinu vremena zajedno s onima koje volimo.

Ljubav gradi na svojim temeljima

Naravno, zajedništvo i zaljubljenost su elementi ljubavi, ali ne ovisi ljubav o njima. Ako ju ograničimo na to, postoji opasnost da se ona ne uveća, nego da se umanji. S vremenom se čovjek odljubi, a i zasiti se nečijega društva pa bi, samim time, ovi elementi koji se danas nameću kao važni kriteriji za ljubav, doveli do gubitka ljubavi. I, što nam onda ostaje? Samo uspomene na neka lijepa vremena, ali trebali bismo znati da "ljubav nikad ne prestaje" kao što to kaže sv. Pavao u Poslanici Korinćanima.

Ljubav ne možeš ne osjetiti ako ona postoji. Na nju možeš ne uzvratiti, ali nikako ju ne možeš ne osjetiti. Ona je poput vjetra – ne znaš otkuda dolazi ni kuda ide, ali osjetiš kada prolazi. U nama djeluje poput oluje. Jednom kada nas zahvati, cijele nas prodrma, u nama uzdrma sve ono što jesmo, sve ono što imamo i sve ono što nas čini posebnima. Razruši nas do temelja i onda nanovo gradi iz pepela na novim temeljima. Svojim temeljima. Čini da se sve mijena. Kada nas zahvati viče u nama: "Evo, sve činim novo!" Samo joj se moramo prepustiti. Nikada nije učinila ništa nažao jer ne traži svoje, pa malo dalje, raduje se istini. Želi da sami o sebi, ali i o drugima, znamo sve istinito. Da ne stvaramo lažne slike i lažne vrijednosti koje ćemo vezati za druge. Razumljivo je to. Ta, Isus je rekao: "Tko me ljubi – čuvat će moje zapovijedi". Tako je i s nama. Ako nekoga volimo, pokušat ćemo sve samo da ne povrijedimo tu osobu.

Ljubav trebamo dijeliti

Ne možemo objasniti ljubav. Ne možemo ju jasno ni pokazati prstom. Ona nije nešto opipljivo, ali ipak osjećamo njen dodir. Nije nešto vidljivo, ali pogled pun ljubavi svatko prepoznaje. Ljubav nema glasa, ali u svakom glasu možemo prepoznati ljubav. Ljubav nema oblik, ali se zato savršeno lijepo krije u prijateljima. Samo ju trebamo otkriti i ne zadržati samo za sebe, nego ju dijeliti. Puno se toga još može reći o ljubavi, a ipak – uvijek će nam to biti nepoznanica. Ono što s njom trebamo činiti jest pružati je drugima i na taj način je širiti. To je njena svrha. A na koncu, i mi smo tu samo s jednim ciljem, kako to kaže Majka Terezija: "Da ljubimo i da budemo ljubljeni".

Zašto sam pisao o ljubavi? Ljeto je. Svi znamo što ono sa sobom nosi. Vrijeme je odmora od svega i čovjek lako zaluta kada izgubi onu dnevnu rutinu koja ga je održavala da ne skrene s pravoga puta. Želim ti da ovo ljeto ne bude takvo. Da ostaneš u rutini odnosa s Bogom. Da Ga ne zanemariš. Ovo ljeto odaberi Njega. Onda ćeš pronaći sve ono što tražiš. A i više od toga! Pamet u glavu i krunicu u ruke! Ljubi i čini što hoćeš! :)

Autor: Fra Nikola Jurišić

Objavljeno: 04. 07. 2014. u kategoriji Duhovne misli