Jezik Duha jezik je ljubavi!

Drage sestre, draga braćo!
Knjiga Djela apostolskih zauzima u Novom zavjetu mjesto odmah iza četiri evanđelja. Autorstvo same Knjige pripisuje se evanđelistu Luki, a u njoj je opisan život prve kršćanske zajednice i vrlo često se, osobito u njezinim počecima, naglašava zajedništvo i postojanost u molitvi. I to uvijek na istome mjestu, odnosno u dvorani gdje je Isus zajedno s njima slavio Pashu, Posljednju večeru. I tako je ostalo do dan danas. Kao i nekada prva zajednica, tako se i ova naša svakoga dana i svake nedjelje okuplja na istome mjestu. Zajedno smo, molimo, ispovijedamo istu vjeru u jednoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga.

Duh Sveti i danas govori po nama

Duh Sveti božanska je osoba koju nam Isus šalje nakon svoga uskrsnuća i uvijek nam djeluje toliko skrivena, toliko nevidljiva. Duh Sveti Gospodin je i Životvorac. Izlazi od Oca i Sina. S Ocem i Sinom se skupa časti i zajedno slavi. Govorio je po prorocima. No, po nama govori i dan danas. I današnji dan prilika je da se svaki od nas vrati na dan kada je primio sakrament svete potvrde, na dan kada smo primili sakrament po kojem nam je Duh Sveti izlio svoje darove: mudrost, razum, znanje, jakost, savjet, pobožnost i strah Božji. Sve su to Njegovi darovi koje On svakoga dana dijeli u izobilju, samo je pitanje jesmo li otvorili sve darove, znamo li ih koristiti.

Čovjek se nepoznatoga boji, od nepoznatoga bježi jer nikako ne pronalazi neki sustav zaštite koji bi mu pomogao u borbi protiv tog nečeg nepoznatog i jedini izlaz toliko puta u takvim situacijama pronalazimo u bijegu. Vjernici se često znaju susretati i ispitivati o duhovima. I kada danas kažemo da slavimo Duhove, ne slavimo neke duhove koji bi lutali ovim svijetom, ne slavimo duhove koje zazivamo pa nas je poslije strah i bježimo. Danas slavimo nedjelju Pedesetnice, spominjemo se dana kada su apostoli, zajedno s Marijom, primili Duha Svetoga u obliku plamenih jezika. O tome čitamo: „Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se dignu silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdjeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga...“

Ne bojmo se puta u nepoznato!

I tada se rodila Crkva i danas ona slavi svoj rođendan te nas Gospodin pohađa svojim darovima. No, nije to dar kojega bi čovjek stavio negdje na policu ili kojega bi možda pojeo. Dar je to od Gospodina koji od svakoga od nas traži i odgovornost kako taj Njegov dar koristi i koristi li ga uopće. Jer „različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist.“ Gospodin ne čeka da ga svjedočimo samo ovdje, u ovom prostoru, On nas šalje u ovaj svijet da u njemu naviještamo Njegova silna djela. I toga poslanja, toga puta u nepoznato ne smijemo se bojati. Jer On je s nama. Dao nam je od svoga Duha da govorimo jezikom Duha. Taj jezik ne mora biti ništa neobično. Nije to jezik zbog kojega bi morali ići na neki tečaj. Jezik je to ljubavi. Jezik je to koji svaki čovjek u ovom svijetu razumije. Kao vjernici, kao kršćani, kao oni koji smo poslani od samoga Gospodina, pozvani smo govoriti upravo tim jezikom. Tada će nas svatko čuti da govorimo njegovim jezikom.

Majku Tereziju, Ivana Pavla II., Vinka Paulskog, Ivana Bosca, Benedikta... razumijeli su svi. Svi oni, ali i toliki drugi sveci bili su otvoreni Božjem Duhu. Oni su svoj dar od Boga otvorili... A mi?