Dopusti mu da te povede!

Ovo je Sin moj, Ljubljeni!
U njemu mi sva milina! Slušajte ga!”
(Mt 17, 5)

U mnogim situacijama često se puta nalazimo u napasti da odustanemo. Ne možemo više, ne ide nam, ili čak unaprijed mislimo da neće ići i unaprijed odustajemo. Nemamo strpljenja da vidimo ishod. Oblačno je, prema prognozama prijeti mogućnost kiše. Nažalost, nemaš kišobran. Moraš li se zbog toga baciti u prvu rijeku na koju naiđeš da unaprijed budeš mokar? Mislim da bi ipak bilo bolje da nastaviš put nadajući se pa... „kaj bu bu”. Mi, vjernici, znamo s kim hodamo, znamo tko nas može štititi ako krenemo s Njime poput Abrahama, Lota, Mojsija, apostola Petra, Jakova, Ivana i mnogih drugih.

Isusovo preobraženje vraća nas na iskustvo teofanije (Božjeg očitovanja) na brdu Sinaj i predanja Zakona izraelskom narodu. Ono što trojica apostola (Petar, Jakov i Ivan) imaju privilegiju vidjeti, bilo je poput Mojsijevog iskustva u razgovoru s Bogom. Isusovo lice zasja kao sunce, slično kao kod Mojsija nakon razgovora s Bogom. Ovo Božje očitovanje zastrašuje apostole kao i Izraelce u ono vrijeme, vidjevši Mojsija.

Petar predloži tri sjenice kao što su Izraelci postavili šatore u pustinji. Svijetao oblak bio je znak čudesne Božje prisutnosti. Bog i dalje djeluje s čovjekom kao i s Izraelcima prije nas. Vidjevši da gubimo pouzdanje te da se unaprijed bacamo u rijeke poteškoća, on nam daje čuti svoj glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” Tko želi, taj čuje! Isus je, dakle, Božji glas za ljude. Njegove riječi imaju težinu Božjih zapovijedi koje je Mojsije predao narodu. Isusov razgovor s Mojsijem i prorokom Ilijom je znak i potvrda da njegov nauk nije protiv Zakona i Proroka. Naprotiv, njihov prijteljski razgovor sugerira da Isusova poruka nadopunjava poruke njegovih prethodnika i nalazi se na istoj liniji koju trebamo poštivati. Ne smije više tražiti rijeke odustajanja, nego ostati čvrsto s Kristom.

Isus uzme sa sobom apostole i povede ih na visoku goru u osamu, a ih vraća ostalima nakon preobraženja. Na taj način ovaj nas događaj o preobraženju želi pozvati da se maknemo, da izađemo iz naših ljudskih sigurnosti, da se penjemo na rizičnu goru kako bismo vidjeli Isusa na drugačiji način. Jedino u povjerenju prema Isusu i u slušanju njegove riječi možemo pobijediti naše strahove i doći na cilj preobraženi. Ne radi se o nekom pasivnom slušanju. Treba razumijeti Riječ, prisvajati je i živjeti je. Iako ta njegova riječ često uzdrma naše sigurnosti i uvjerenja, ne smije ući u jedno i izaći kroz drugo uho. Mora ostati djelotvorna u duhu i vidljiva u našim djelima. Lijepo je putovanje zemljom kada mu dozvolimo da nas povede na goru i kada do njegovih nogu promatramo njegov sjaj!

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".

---