Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju

Dragi mladi, danas želimo razmatrati nad Isusovim riječima u trećem blaženstvu: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“. Tko su to krotki prema biblijskom shvaćanju? Krotki su oni koji se suočeni s podmuklim djelovanjem opakih i s njihovim uspjehom ne prepuštaju srdžbi i naglosti zbog kojih se čovjek obično kasnije kaje. Krotki snagu za uzdržavanje od negativnih emocija i naglosti nalaze u svom posvemašnjem pouzdanju u Boga. Normalno je da nas nepravda rastuži i razljuti. Ponekad jednostavno „puknemo“ i izgubimo kontrolu nad riječima i gestama jer nas je neka nepravda duboko povrijedila. No, u kasnijem razmatranju shvaćamo da srdžbom, psovkama i negativnostima ništa nismo riješili, nego samo produbili problem te se zatrovali negativnim mislima i osjećajima. 

Psalam 37 govori nam na koji bismo način trebali razvijati krepost krotkosti. Psalam nam poručuje: „Nemoj se žestiti na opake, zavidjeti nemoj silnicima“. Odmah nakon poziva da se ne isplati žestiti na opake, psalam daje odgovor zašto to nije dobro činiti. Zato jer se takvi opaki i nasilni ljudi: „kao trava brzo osuše, kao mlada zelen brzo uvenu“. Zlo i nepravda nikada nemaju budućnost. One samo kratkotrajno slave Pirovu pobjedu, ali istina uvijek pronađe put da se očituje i u zajedništvu s ljubavlju pobijedi svako zlo. Zbog toga psalmist daje odgovor kako se treba ponašati u trenucima pritještenosti od strane zla: „u Gospodina se uzdaj i čini dobro… Sva radost tvoja neka bude Gospodin, on će ispuniti želje srca tvoga. Prepusti Gospodinu putove svoje, u njeg se uzdaj i on će vodit sve“. 

Krepost krotkosti prepoznaje se u mnogim sinonimima koji je još bolje opisuju, poput blagosti, pitomosti, uljudnosti, umjerenosti… No sve ove istoznačnice nažalost se često doživljavaju kao nešto mekušasto i sladunjavo. Zbog toga se vrlo lako može dobiti pogrešan dojam da su krotki ljudi zapravo slabići koji nemaju snage da se suprotstave zlu i nepravdi. Međutim, krotkost je krepost jakih jer najteže je vladati samim sobom, najteže je sebe pobijediti. Za krepost krotkosti karakteristično je ne ono što se čini, nego ono što se ne čini. Jer krotak čovjek se suzdržava od srdžbe i ostalih negativnih osjećaja kako ne bi ugrozio svoj odnos s drugima kao i slobodu i otvorenost za Božju volju. 

Bl. Majka Tereza jednom je rekla: „Dobro koje činiš ljudima, sutra će biti zaboravljeno, nije važno, čini dobro; poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim, nije važno, budi iskren i pošten…“ Ove istinite riječi mogli bismo prenijeti i na krepost krotkosti. Ukoliko ćeš biti krotak i blag, ljudi će misliti da si slab, da nemaš svoj stav i da se ne boriš poput drugih. Nema veze, budi krotak. 

I danas ćemo sigurno, dragi mladi, biti u napasti da se pred životnim problemima uznemirimo, „puknemo“, „ispalimo“, „raspištoljimo“, „pobudalimo“…. Sjetimo se u tim trenucima Isusovog blaženstva: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“.