Brinuti za mlade prema primjeru don Bosca

Vedran Kosalec 24-godišnji je student  4. godine diplomskog studija telekomunikacija i informatike na FER-u gdje je i član Studentskog zbora i Povjerenstva za upravljanje kvalitetom. U slobodno vrijeme trenira mali nogomet u FutsalFER-u na faksu, trči, čita i bavi se rodoslovljem – ništa neobično za jednu mladu osobu. No uz sve to, iznimno je aktivan i u svojoj župi na Jarunu i bez obzira na duhovne padove, primjer je pravog potpunog povratka i predanja života Bogu.

Član si salezijanske zajednice mladih na Jarunu. Na koji način si uključen u zajednicu?

U salezijansku zajednicu mladih u župi Duha Svetoga na Jarunu u sklopu zavjetne crkve Sv. Mati Slobode uključen sam preko nekoliko aktivnosti. Krenut ćemo po hijerarhiji od vrha prema dolje. U listopadu 2011. godine preuzeo sam dužnost predsjednika Vijeća mladih naše župe. Ovdje na razini župe planiramo, koordiniramo i izvodimo sve aktivnosti za djecu i mlade, njih oko 600 u 13 različitih aktivnosti. Za te aktivnosti brine se oko 70 animatora. Od 2007. godine kada sam se uključio kao animator u župi aktivan sam u Sportskoj grupi kao nogometni trener pojedinih mlađih kategorija, a nešto kasnije i kao zamjenik voditelja cijele Sportske grupe što radim i dan danas. Uz nogomet koordiniram naše 3 stolnoteniske ekipe koje se natječu u KSTL-u.

Kao ferovac naravno da nije bilo moguće da sam uključen u aktivnost koja nema web stranicu pa smo ju «odmah» 2008. godine i pokrenuli, kako za potrebe župe i zavjetne crkve tako i za nas mlade, posebice Sportsku grupu. Tako sam po «profesionalnoj deformaciji» nekako postao voditelj Web portala SMS i Tehničko-logističke grupe koja pruža potporu svima ostalima i djeluje iz pozadine. Nitko za njih ne zna, a ta ekipa je jako puno toga napravila u zadnjih 4 godine. Zahvalio bih svima ovim putem na svemu tome. Uz Web portal prije godinu dana osnovali smo mali Info tim koji uz portal redovito priprema i župni listić Jarunsku lađu te brine o kontaktu s Tiskovnim uredom naše nadbiskupije. Sastoji se od 3-4 stalna člana «novinara» koji pokrivaju važnije aktivnosti u župi, a uz njih je uvijek i dodatnih 5-6 ljudi koji su spremni uskočiti kada zagusti. Tu također koordiniram sve aktivnosti i raspoređujem članove po zadacima koje pokriva Info tim.

Naravno, kao i u drugim zajednicama, tu ima još dosta drugih stvari i «sitnica» koje nekako spadnu nama koji smo među aktivnijima na leđa. Ali, s radošću ih prihvaćamo, sve za Krista i župnika koji nam je zajedno s ostalim salezijancima u zajednici iznimno velika podrška u svemu što radimo. Usudio bih se reći, osjećamo se kao da je i danas sam don Bosco prisutan u našoj župi, takvu atmosferu nam naši najdraži salezijanci stvaraju…

Jesi li oduvijek bio aktivni vjernik ili je tvoj put izgledao drugačije?

Nisam oduvijek bio aktivni vjernik nego sam obraćenik iako se i aktivni vjernici u jednom trenutku života potpuno obrate. Svima nam je potrebno obraćenje i obrezanje srca - kako bi don Damir rekao. Redovno sam primio sve sakramente kao i druga djeca i tek nakon 1. razreda srednje kad nas je don Damir Stojić pozvao na prvu sezonu Modrava sam se nekako počeo uključivati u život župne zajednice. To je bilo u ljetu 2003. godine. Nakon toga, don Damir je u dogovoru s Josipom Košutićem pokrenuo intenzivniji rad s mladima u našoj župi, konkretno u mom slučaju putem sporta – nogometa. Kako smo «odrastali», tako smo postajali sve nestašniji i skloniji glupostima, ali dok smo još trenirali u župi, nekako je vjera još uvijek bila prisutna u mom životu iako ju nisam baš shvaćao najbolje. Kada sam navršio 18. godina, više nisam mogao sudjelovati na Međunarodnim olimpijskim Salezijanskim igrama (PGS)i time je i završio svaki moj kontakt s Crkvom. Od 2007. godine ponovno se uključujem u rad Sportske grupe, ali rekao bih da sam tada vodio paralelni život – s jedne strane pomažem i radim s mladima u župi što me ispunjava jer se osjećam korisnim, s druge strane puno se izlazi i zabavlja, malo se uči i sve to nije baš vodilo u najboljem smjeru. I moj rad s mladima koji se većinom svodio na tehničku i logističku podršku nekako gubi smisao jer sam preopterećen, vidim da ne učim, ispiti se padaju, vrijeme prolazi, nezadovoljstvo u obitelji raste.

Tako je to išlo sve dok u korizmi 2009. godine don Damir nije ponovno organizirao hodočašće u Rim. Velika prijateljica Tea Sesar unatoč različitim svjetonazorima, tj. pogledima na vjeru, ponovno me pitala hoću li ići na što mi je više bilo neugodno govoriti NE i rekao sam idem pa kud puklo da puklo. To hodočašće u Rim je u potpunosti promijenilo moje mišljenje i iako ga nisam duhovno doživio, prva barijera je bila srušena. Te sam godine i ljetovao u Postirama te sam tamo na jednom klanjanju, osjetio Božju ljubav i blizinu koja se ne može ni riječima ni slikom opisati. Svi koji su ju osjetili znaju o čemu pričam. Tada sam počeo prebirati po svom srcu i životu što sam postigao, što Bog od mene traži, kako dalje… Na tom klanjanju jednostavno se dogodio taj klik. 0 je prešla u 1 - kako bi mi ferovci rekli. Obratio sam se. Jednostavno sam odlučio u potpunosti odbaciti sve grešne i loše stvari iz svog života i prihvatiti život molitve, učenja i služenja bližnjima. Slijedila je teška i krvava prva godina života kao obraćenika, pogotovo nakon povratka u stvarnost i staro okruženje. Od potpunog pada spašavala me samo redovita mjesečna molitva devetnice Mariji pomoćnici koja uključuje i ispovijed, moja osobna redovita molitva krunice i duhovnik don Ivan Šibalić kod kojeg sam se ispovjedio prvi put onako za pravo nakon dugog niza godina i nakon odluke o obraćenju.

Tada, na jesen 2009. godine kreće moj pravi put, put s Isusom i Marijom po uzoru na don Bosca. Odlučujem dati obećanje i pristupiti Udruženju salezijanaca suradnika, 3. grani Salezijanske obitelji. Nakon dugih priprema od jedne i pol godine, prije otprilike godinu dana dajemo obećanja na Knežiji. Naravno, Bog je uslišao i druge moje molitve i podario mi Nikolinu, najbolju djevojku na svijetu s kojom se nadam provesti ostatak života. Uz djevojku i veliki duhovni rast koje sam apsolutno nezasluženo dobio od Boga dao mi je i bio uz mene kad sam bio lijen učiti i nekako sam na ljeto prošle godine uspio završiti preddiplomski studij na FER-u i sad Bogu hvala uspješno, napokon bez poteškoća, privodim kraju 1. semestar na diplomskom studiju.

Još jednom bih htio zahvaliti dragom Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu na svemu što mi je podario. Naravno, nisam spomenuo obitelj koja je uvijek bila uz mene i neovisno o svemu uvijek smo bili zajedno, a toliko ljubavi tijekom odrastanja koju sam primio ne znam s čime bih usporedio…

Približava nam se blagdan sv. Ivana Bosca, utemeljitelja družbe salezijanaca čija je posebna karizma bila rad s mladima. Kako njegov primjer primjenjujete danas na rad s mladima u zajednici?

Ako ste čitali malo detaljnije o don Boscu mogli ste uočiti da je uspostavio tvz. Preventivni sustav. Tu bih naglasio neke njegove citate na kojima se temelji naš današnji rad:

• Obećao sam Bogu da ću do posljednjeg daha biti za svoje siromašne mladiće.
• Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim.
• Nije dovoljno da volite mlade, nego oni to moraju osjećati
• Za vas učim, za vas radim, za vas živim, za vas sam spreman dati i život.
• U stvarima koje koriste ugroženoj mladeži ili služe pridobivanju duša za Boga, trčim naprijed sve do drskosti.
• S vama se dobro osjećam; doista, moj je život biti s vama…

Konkretno, s obzirom da sam aktivan u Sportskoj grupi, uzet ću nj kao primjer. Nastojimo mladima postati pravi i istinski prijatelji koji im žele dobro i čije će savjete poslušati. Sportska grupa Župe Duha Svetoga na Jarunu pozitivnim ozračjem, športskim i zabavnim aktivnostima pomaže djeci i mladima u kvalitetnom osmišljavanju njihovog slobodnog vremena te na taj način im pomože u odrastanju. Preventivno se radi po uzoru na sv. Ivana Bosca kako bi im se srce od najranije dobi oblikovalo na ispravan kršćanski način. Treneri, tj. animatori svojom stalnom prisutnošću među djecom i mladima pomažu im da izbjegavaju grešne prigode i postupke. To postižemo na način da zavolimo ono što oni vole, da im damo do znanja da ih volimo jednako sve i da im pričamo o vjeri, svjedočimo svoj život, prenosimo im ono što znamo i upoznajemo ih s Evanđeljem kako bi upoznali Isusa, svog spasitelja i otkupitelja. Uz to nudimo im sve moguće i nemoguće aktivnosti za njihov duhovni rast kako mogli na tom području napraviti korak naprijed.

Koliko vas ispunjava rad s djecom i mladima?

Svaka osoba se u sebi trudi kroz molitvu i sabranost čuti Božji glas iz kojega izvlačimo što je Božja volja, tj. koji je Božji plan za nas. Mi smo osjetili da nas Bog poziva da po uzoru na sv. Ivana Bosca posvetimo svoje slobodno vrijeme kako bi "zbrinuli" djecu i mlade. Želimo im pomoći u odrastanju i sazrijevanju svojim primjerom, iskustvom i savjetima. Sav naš rad ispunjava nas maksimalno. Bog nam svakodnevno pokazuje plodove našeg rada - mladi iz "korisnika aktivnosti" postaju animatori i kao i mi osjećaju poziv dati svoje slobodno vrijeme za druge. Također, u našim privatnim životima Isus nam iskazuje neizmjerne milosti. Sve to nas čini izrazito sretnima i nema veće nagrade nego kad vidimo veselu, razigranu i glasnu djecu i mlade kako se zabavljaju, a ne griješe. To je ono što je don Bosco rekao. Iskustva u radu su raznolika, od prekrasnih do manje lijepih, ali naglasio bih da je omjer lijepih i manje lijepih trenutaka 85:15 u korist lijepih. Svatko od nas nosi svoj križ koji je izrađen točno po mjeri svakog od nas i ne bi ga dobili da ga ne možemo nositi.