Život vrijedan življenja

Dogodit će ti se ponekad u životu da pomisliš kako si sam. Brige pritišću, problemi lete oko tebe, tuga probija srce, a duša nema snage za vapaj... Ostaješ sam. Znam da nemaš snage za molitvu, nemaš niti riječi kojima bi molio...
Pusti. Nemoj se niti truditi!

Imaš pravo biti žalostan i imaš pravo biti zabrinut, ali nemaš pravo misliti da si sam. Dopusti srcu da te povede u prošlost, u one dane kada je sve počelo. Pitaš se što je počelo!? Dopusti srcu da ti odgovori.

Rodio si se u nekoj obitelji, posebnoj na svoj način. Niti najsavršenija, niti najsretnija, niti najbolja, niti najlošija - samo tvoja. Ta ista obitelj obilježila te na jedan specifičan način - preko službenika Božjeg i par kapi vode postao si član Crkve. Ništa posebno, reći ćeš... Ne bih se složio jer tu je počelo zajedništvo koje nikada ne prestaje. Susreti, prijatelji, sakramenti, zabava, ponekad i napor, ali zajedno! Sjeti se samo što si sve u Crkvi doživio... Možda i nisi član Crkve, ali imaš u blizini prijatelja koji to jest. E pa sjeti se koliko si samo lijepih trenutaka preko njega primio, a s njim i preko Crkve.

I kada ti je teško, a bit će tako, i kada si žalostan, a bit ćeš takav, i kada više nema nade i kada nema nikoga te misliš da si sam, sjeti se da si član Crkve, da si u blizini Crkve... I onda nisi sam.

No, nemoj misliti da će sve nestati samo zato jer je Crkva tu. Ne, to nitko ne govori. Neće nestati, ali bit će lakše jer lakše se u zajedništvu sve prolazi. A Crkva nije dosadna niti monotona jer Crkva je zajedništvo, ali i raskol koji vodi jedinstvu, Crkva je ljubav, ali i rasprava koja vodi rješenju, Crkva to je dijalog i monolog koji vodi Bogu, Crkva - to je život vrijedan življenja! E pa prijatelju - počni živjeti i ti... Isplati se!