Vol, magarac, ovce i anđeli

Iako smo svetkovinu Božića proslavili, liturgijsko Božićno vrijeme i dalje traje. To je pomalo suprotno od onoga što konkretno doživljavamo u stvarnosti. Sjetimo se da su se naše ulice i trgovi počeli ukrašavati već na početku Adventa, a na televiziji i radiju već su prije Božića svirale Božićne pjesme i stvarao se Božićni ugođaj. Liturgija Crkve čini suprotno. Ona zna što je priprema, a što je slavlje. Upravo zbog toga postoji Božićno vrijeme koje traje do nedjelje krštenja Gospodinovog. Tim Božićnim vremenom želi se pozvati vjernike da razmatraju važnost Kristova rođenja i dopuste da ih to rođenje iznutra preobražava. Zapravo kršćanin ne želi Božić samo slaviti, nego ga svakodnevno živjeti oslanjajući se na Boga koji se rodio kako bi uvijek bio s nama.

Pomoć da dublje meditiramo i razmatramo Isusovo rođenje svakako mogu biti i jaslice. Duhovni pisci znali su kroz povijest određenim figurama iz jaslica pridavati neke važne duhovne vrijednosti koje su pozivale da ih se prihvati i živi. Tako ćemo se i mi sada pokušati zadržati na likovima iz jaslica i gledati što nam oni poručuju.

Budimo mirotvorci i spremni darovati radost

Započnimo od vola. Njegova se figura vezuje uz mir. Vol je strpljiv, dobrohotan i smiren. Legenda kaže da je vol grijao maloga Isusa svojim dahom. Mir je ono što nas istinski grije i daje sigurnost. Ali vol ima još jednu lijepu karakteristiku: radin je. Ne buni se protiv jarma, vuče natovarena kola i poslušan je svome gazdi. Usudimo se pitati: što bismo mogli naučiti od vola? Možda da budemo mirotvorci i radini.

Figura magarca povezuje se s radošću. Mi obično kažemo da je magarac glupa i tvrdoglava životinja, ali on ima jednu lijepu karakteristiku: zadovoljava se malim i zna se radovati svakoj maloj pažnji. Magarac je u betlehemskoj štali imao nekoga tko mu je podario radost: imao je Isusa. Što možemo naučiti od magarca? Možda da znamo cijeniti i male radosti koje nam stvaraju drugi, ali da i mi budemo spremni darovati radost drugima.

Budimo staloženi i sabrani u svome poslanju

Jaslice su nezamislive bez ovaca i pastira. Ovca se u biblijskom tumačenju uvijek vezivala uz povjerenje jer ona ide za glasom svoga pastira, slijedi ga, ima povjerenja u njega. Svjesna je da joj pastir pruža zaštitu i pomoć te da je bez njega izložena opasnostima. Što možemo naučiti od ovce? Možda da imamo više povjerenja u našeg dobrog Pastira, ali i ljude te da pazimo da ne izigramo tuđe povjerenje.

Figura pastira vezuje se uz staloženost i sabranost. Pastiri imaju tešku zadaću - čuvati ovce od zvijeri. Trebaju biti budni i sabrani, ali i hrabri da se suprostave svakome tko želi nauditi njihovom blagu. Sigurno bismo od njih mogli naučiti kako biti staložen i sabran u svom poslanju, u svom poslu. Uče nas da ne smijemo zaboraviti na osobnu odgovornost i radinost jer ono što je nama povjereno ne može učiniti netko drugi. Pastiri imaju još jednu važnu zadaću, a to je da raznose glas o Kristovom rođenju. Njih je rođenje maloga Isusa toliko oduševilo da su slavili Boga zajedno s anđelima i pronosili glas: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim.

Neka i nas ovo razmišljanje o jaslicama ohrabri, razveseli i učini svjedocima Božje blizine koju želimo živjeti i svjedočiti svakodnevno.