Uzaludnost

Vjerujem kako smo se svi ponekad u životu zatekli u stavu uzaludnosti. Sve što smo radili i za što smo se trudili činilo se uzaludnim. Takav stav izaziva frustraciju jer se čini kao da sve što radimo nema nikakve svrhe i koristi. Čemu se još dalje naprezati kada iz toga ništa ne proizlazi? Osjećaj uzaludnosti oduzima nam energiju potrebnu za život. To nas čini bolesnima.

Možda to nismo primijetili, ali ovaj osjećaj uzaludnosti prožimao je učenike nakon Kristovog raspeća i mučeničke smrti. Pitali su se: je li sve bilo uzalud? Oni su se nadali da je upravo Isus onaj koji će osloboditi Izrael i donijeti toliko očekivani „šalom“. No, čitav projekt u koji su uložili sav svoj život, ostavivši sve iza sebe zbog nasljedovanja Učitelja, neslavno je završio Isusovim razapinjanjem.

Ivan u evanđelju pokazuje da su se učenici ubrzo vratili svakodnevnim poslovima. Vratili su se u rodnu Galileju i primili se mreža koje su prije više godina ostavili zbog Isusa. Petar je pozvao učenike na ribolov, a oni su oduševljeno odgovorili: idemo i mi s tobom! Nadaju se da bi im Petar mogao pokazati kako će uspjeti u životu. Mnogi danas slušaju samozvanog gurua koji točno zna kako se uspjeva. Očarani njegovim zračenjem ulaze u njegovu lađu nadajući se da će odsada biti sve bolje. Ali, kao i učenici, moraju iskusiti da je sve uzalud. Ali te noći ne uloviše ništa. Sve je uzalud. A k tome je još i noć. U njima je mrak, besmisao. Zajednička lađa vozi ih samo još dublje u noć. Mnogi ljudi danas žalosno dočekuju jutro. Najradije ne bi ustali jer ne vide nikakvog smisla u tome da prežive još jedan dan.

No, u sivo jutro uzaludnosti i žalosti ulazi uskrsli Isus. Isus dolazi u njihov život iz jednog drugog svijeta. Divno je Isusovo obraćanje učenicima: dječice imate li što za prismok? Mada su iskusni ribari, oni ne znaju loviti na pravi način. Trebaju prihvatiti činjenicu da su još uvijek djeca. Da uz Isusa mogu odrasti. Da samo s njime mogu ostvarivati životne zadatke.

Isus ih poziva da ponovno bace mreže, ali sada na drugu stranu. Sada započinju ribariti zajedno s Gospodinom, a to je ključno za uspješan ribolov. Kada su uhvatili puno riba, Ivan prepoznaje da je to uskrsli Gospodin. Ivan kao da želi ohrabriti upravo one koji trpe zbog uzaludnosti i u kojima je nastala noć. I za njih je uskrsnuće moguće. I kod njih će se jednoga dana napuniti mreže.

Vjera u Kristovo uskrsnuće poziva nas da u uzaludnosti naše svakodnevice prepoznamo Gospodina. Pokušajmo danas u svemu što činimo i sa čime se susrećemo reći: Gospodin je! Prepoznat ćemo tada da na obali našeg života stoji Gospodin koji nas liječi od uzaludnosti i donosi smisao.