Uspravi se i odsada živi!

Sumrak, sunce skoro pri potpunom zalazu, gledam Isusa, ispraćuje posljednje ljude - koliko se taj čovjek, naš Gospodin, čovjeku daje: koliko hoda, koliko tapša, koliko govori, su-osjeća, su-pati,
su-raduje se… Vidim tragove umora, ali ozareno lice, žar u očima ne jenjava… Ne mogu pogled skinuti s tog lica – gledao bih ga i gledao, kao da se nikada ne bih mogao naužiti tvoje pojave, Gospodine!

"Onda, Isuse, noć je, treba odmora malo, počini, obnovi se, sutra će biti još više ljudi!"
"Pusti, neka. Idem ja još malo na Maslinsku goru, ne morate me čekati!"
"Isuse, ma kuda ćeš sada?"
"Prijatelju, sutra je bitan dan. Zapamti – moli bez prestanka!", reče s onim ohrabrivačkim smiješkom, toliko prepoznatljivim, kako samo on to zna.

Mislim u sebi: što to Tebi nije bitno, tko Ti to nije bitan, koji Tebi dan nije bitan? Hm.
Vidio je Isus što mi je u srcu. U biti i htio sam da vidi jer želim gledati kao On, razmišljati i govoriti kao On, rukama blagoslivljati kao On…

Prepoznajem potrebu da molim "kao lud", želim moliti pred bitne događaje, a koji to nije, kažem sada sam sebi. Idem za Isusom u molitvu na goru.

Poručuje mi Isus bez riječi - od srca srcu – prepusti se tom nadahnuću, prepoznaj ga: oprost, praštanje, blagost, milosrđe, prihvaćanje… i prioni uz njega: Duh Božji je to.

Noć poodmače u trenu. Jutro.
U Hramu smo, Isus čini svoje, mi upijamo.

Gužva, žamor. Par pismoznanaca i farizeja ulijeću pred Isusa, odguruju Preljubnicu na pod, strmoglavljuju je očima i srcima. Tko su ti ljudi? Kukavice ljubavi: Boje se ljubiti! Materijalizirana kušnja: Što ćeš sada Isuse? - svojim stavom izražavaju.

Isus se sagne – sagne se do naše razine, do naše pogrbljenosti, naše skučenosti, naše ukočenosti – približava se posvema, bez predrasuda i ponizno, i piše.

I gledam, odjednom on se USPRAVI – kakav prizor, objava siline i snage pravog stava pred napasti i kušnjom: Duh Božji uspravlja te i jača! Ova stvarnost se, dragi prijatelju, uprisutnjuje: ti si Božji izabranik, ti si Božji baštinik – dana ti je vlast i snaga po krštenju kušnju samljeti u snazi Kristove pobjede nad smrću i grijehom! "Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!"

Nanovo se u svojoj blagosti sagne. I kušnja je bila razriješena: podivljala masa oslobođena transa, pismoznanci oslobođeni tereta napasti, žena oslobođena kamenovanja!

Isus i žena sami. Uspravlja se ponovno. Uspravlja ženu svojom silinom. Presuda - oslobađajuća, obnavljajuća, iscjeljujuća, za život osposobljavajuća: "Idi i odsada ŽIVI!"