Učiti slušati

U knjizi „Misli, anegdote, molitve blažene Majke Terezije“ govori se, između ostaloga, i o jednom iznimno dojmljivom susretu Majke Terezije s bivšim američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom. Majka Terezija bila je, naime, jednom prigodom pozvana u Bijelu kuću, a taj susret izazvao je veliku medijsku pozornost. Na konferenciji za novinare koja je uslijedila nakon susreta, jedno od pitanja za američkog predsjednika glasilo je: „Gospodine predsjedniče, možete li nam reći o čemu ste razgovarali s Majkom Terezijom?“ Odgovor predsjednika bio je vrlo kratak: „S Majkom Terezijom se ne razgovara, nju se sluša!“ 

Zanimljivo je primijetiti kako je taj, tada najmoćniji čovjek na svijetu, odlučio slušati jednu tako jednostavnu ženu ne usuđujući se pritom ništa pitati ili ulaziti u neke polemike. Možda je to zbog toga što se u tim trenucima razgovora susreo s jednom drugom moći, snažnijom od one u koju se on pouzdavao, a bila je to moć istine i ljubavi. 

Iz toga primjera moguće je iščitati jedno od važnih pravila u duhovnom životu. Prije nego što se uđe u razgovor s Bogom ili pak prije nego što se Bogu počnu postavljati pitanja, pa možda čak i prijekori, važno je naučiti slušati ga. Slušanje Božje riječi prvi je uvjet za razumijevanje Božje logike i njegovih planova te je ujedno most koji vodi k iskustvu živoga Boga. Takvo slušanje može se usporediti sa svjetiljkom koja se pali na mračnom mjestu kako bi se najprije moglo vidjeti, a zatim i krenuti u pravom smjeru. Stoga slušanje Boga zapravo pomaže čovjeku da otkrije tko je, gdje se nalazi i kamo treba ići. 

Riječ o kojoj ovisi životna sreća

Nije čudno da je Isus svoje važne govore započinjao riječima: „Zaista, zaista kažem vam…“ U tim riječima može se prepoznati Isusova želja da se njegove riječi uistinu shvate ozbiljno te se primjene u konkretnoj situaciji. Isus kao da nagovara učenike da budu pozorni na njegovu riječ jer o toj riječi ovisi njihova životna sreća. No, Isus s druge strane ne zarobljava slušatelje svojom riječju, nego im ostavlja slobodu da je prihvate ili odbace; zbog toga često završava svoje govore riječima: „Tko ima uši, neka čuje.“

Isus i danas nagovara svoje učenike da poslušaju njegovu riječ, da nad njom meditiraju, da joj dopuste ulazak u nutrinu bića kako bi mogla posijati sjeme koje će u svoje vrijeme donijeti plod. Želi li se, međutim, doći do ploda, mora se prvo naučiti slušati.