Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Ovo razmatranje inspirirano je prekrasnim tekstom sv. Pavla kojega danas možemo slušati u liturgiji Svete mise. Pavao se obraća kršćanskoj zajednici u Rimu i kao da s njome dijalogizira, postavlja pitanje: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Nakon postavljenog pitanja, sam daje odgovor: Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

Kada je Pavao pisao ovaj tekst zasigurno je pred očima imao mladu kršćansku zajednicu u Rimu koja je bila pritisnuta prvim optužbama, prezirima pa čak i pojedinačnim progonima. Tada još nisu započeli veliki progoni kršćana praćeni javnim smaknućima, ali protivštine i podvale od strane Židova i pogana uvijek su bile prisutne. Apostol naroda želi ih ohrabriti i poručiti im da ih ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove.

Možda nam se ove riječi mogu učiniti previše sladunjavima i neprihvatljivima s obzirom da samo hrabre, a ne rješavaju konkretan problem. Ipak, one su napisane od strane onoga koji je itekako znao što znači trpjeti za Krista. Pavao je na vlastitoj koži osjetio snagu protivljenja protiv svoga naviještanja Radosne vijesti. Tri puta je bio šiban, tri puta doživio brodolom, jednom je bio kamenovan te čak nekoliko puta zatvaran. Na čestim putovanjima bio je suočen s opasnostima brzih rijeka, valovitog mora, zasjeda razbojnika i podvala od neprijatelja. Egzegeti su izračunali da je prešao oko 16.000 km pješice i brodom. Sve to govori nam da se Pavao nimalo nije štedio. Upravo suprotno, hrabro se borio i bez straha upuštao u situacije koje su mogle završiti smrću.

S pravom se možemo zapitati: Kako je Pavao sve to mogao izdržati i gdje je izvor njegove gorljive vjere? Opet nam sam Apostol daje odgovor: Živim, ali ne više ja, nego živi Krist u meni.  Pavao je u Isusu pronašao novi identitet. Za njega je odlučujuće da ga Krist bezuvjetno prihvaća i ljubi. Više ga ne određuju ljudi, njihova priznanja i pažnja, već Isus. On je postao njegovo istinsko biće. Apostol doživljava Isusa kao svoje najintimnije središte. On je s Isusom postao jedno.
Ponekad nas kršćane opisuju kao one koji samo teoretiziraju, a vrlo malo čine. Kao one koji govore o ljubavi, ali ne ljube. U nekim slučajevima moramo priznati da naši kritičari imaju pravo. Premalo povezujemo ono što je činio sv. Pavao: riječi i djela. Njegove riječi, kao što smo vidjeli, ne proizlaze samo iz pameti, nego iz konkretnog života i susreta s Isusom. Zato se njemu vjeruje i od njegovih riječi se može živjeti.

Molimo danas prije svega za milost da osobno prihvatimo riječi sv. Pavla kako nas nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove. Zatim molimo da tu ljubav svjedočimo u svim poteškoćama svakodnevnice. Baš danas kada se susretnemo s prvom poteškoćom izazvanom od strane drugih ili od naše ograničenosti, kada nas netko povrijedi ili kada mi uvrijedimo drugoga, sjetimo se da nas Kristova ljubav čeka i želi nam sve oprostiti i da nas od nje ništa ne može rastaviti.