Štucavci

Mjesto događaja: hitna služba.
Vrijeme događaja: 23:35 sati.
Pobliže određenje mjesta: tmurna i hladna čekaonica s vratima koja škripe svaki put kad se otvaraju, a često se otvaraju.

Glavni akteri: mladić sa slomljenom nogom, djevojka sa zamotanom rukom i vidljivim krvavim mrljama koje su probile zavoj, gospođa sa sinom koji ima visoku temperaturu, postariji muškarac s razbijenom usnicom i šljivom ispod oka i muškarac srednjih godina koji u kratkim vremenskim intervalima štuca.

Okolnosti: nervoza zbog sporosti rješavanja slučajeva, pokušaj muškarca s razbijenom usnicom i šljivom ispod oka da ide preko reda, negodovanje majke s bolesnim djetetom i oštra reakcija očito izmorene medicinske sestre.

Intervencija jednog aktera: u pokušaju da smiri situaciju muškarac srednjih godina koji u kratkim vremenskim intervalima štuca, izjavljuje: „Hik… sestro, hik… ja bih nešto, hik… rekao. Budući da, hik…, ja samo, hik… štucam i zato sam, hik… došao, mogu štucati još, hik… malo, pa ću, hik…propustiti i gospođu i hik…gospodina, hik…“      

Izmjena okolnosti: Nezaustavljivi smijeh koji se razlio čekaonicom i potpuna promjena okolnosti u kojima su se sve stvari brzo riješile u potpuno izmijenjenom daljem tonu događanja. Bio je to ton tolerancije i shvaćanja da svakoga boli i da se jednostavno treba strpjeti.

Ljudi se sve manje podnose. Svatko misli da je njegov svijet boli jedini realni svijet. Čak i kad se pojave drugi mali svjetovi boli pokraj nas i dalje mislimo da drugi nemaju pravo na svoj svijet boli jer naš je jedini realan. Ima tu onih koji pokušavaju liječiti te naše male zatvorene i nepristupačne bolne svjetove, ali obično ne uspijevaju jer su naše čekaonice tmurne i hladne. Ponekad ne preostaje ništa drugo nego da se pojave „štucavci“ koji će u svojoj tragikomičnosti pokazati ljudskim umno - duhovno zatvorenim svjetovima apsurdnost inzistiranja na tome da stalno ponavljaju: „Samo mene boli!“

Možda si i kršćani današnjice mogu priuštiti takvu tragikomičnost i biti „štucavci“ koji će makar isprekidano progovarati: „Hik… znam da te, hik…boli, ali ima, hik…zajednica koja zna, hik…kako zajednički, hik…nositi i podnositi bol, jer utemeljena je, hik…na onome koji je kroz bol i smrt omogućio, hik…novi život!“