Stroj za sudjelovanje

Prema formulaciji slavnog arhitekta Le Corbusiera, kuća je „stroj za stanovanje“.  U arhitekturi on je radikalno prekinuo s tradicionalnim građevnim formama. Taj stroj za stanovanje“ možemo mijenjati jednako često kao što mijenjamo bicikle, hladnjake, automobile… Bitna je samo funkcionalnost. Paradoksalno je to što se u današnje vrijeme ostvario zahtjev funkcionalnosti kuće, a sociolozi i psiholozi (društveni arhitekti) sve više govore o disfunkcionalnoj obitelji. Tako danas sve više imamo funkcionalne kuće, a disfunkcionalne odnose. Očito možemo zaključiti da samo vanjska funkcionalnost često rezultira unutarnjom disfunkcionalnošću. 

Obaviti formalnosti

Kršćanska zajednica koja se nedjeljom okuplja na liturgijsko slavlje treba prostor okupljanja. Potrebno je da taj prostor bude prikladan i, naravno, funkcionalan. Dogodi se, međutim, da se u ponekim zajednicama ostaje samo na funkcionalnosti prostora i zidova. Siguran sam da je time ispunjen zahtjev arhitekta  Le Corbusiera i da bi takav liturgijski prostor za njega bio prikladan „stroj za sudjelovanje“. Takav „stroj za sudjelovanje“ izvršit će svoju funkciju. Obavit će se u njemu krštenje, potvrda, euharistija i sve ostalo što je potrebno da se „obave formalnosti“. Bojim se, ipak, da ovakva funkcionalnost vodi prema disfunkcionalnosti života kršćanske zajednice. 

Hoće li taj „stroj za sudjelovanje“ ispuniti zahtjev da bude Božji dom za one koji se okupljaju na proslavu tjednog spomena uskrsnuća ako se zaboravi na izgradnju kršćanske zajednice na nekim drugim temeljima? 

Ostvariti arhitekturu zajedništva

Važno je ne zaboraviti na navještaj riječi Božje koja je živa i koja izgrađuje kršćansku zajednicu. Riječ je to koja nije samo formalnost, već je proživljeni događaj. Tako se lomljena riječ dijeli i čini živom zajednicu koja se često okuplja možda čak i u vrlo disfunkcionalnom prostoru. Važna je priprema slavlja i za slavlje cjelokupne zajednice koja slavi, kako to slavlje ne bi bilo slučajno okupljanje „funkcionalnih arhitekata“. Važno je da djelotvorna ljubav zajednice koja slavi bude ljubav – Caritas koja se iskazuje u pomoći najpotrebnijima. 

Prve kršćanske zajednice gradile su Crkvu upravo na ovakvim temeljima. Možda je to za neke današnje „arhitekte“ disfunkcionalno. No, nije potrebno radikalno prekidati sa svim tradicionalnim formama samo da bi sve bilo funkcionalno. 

Ništa protiv arhitekture funkcionalnosti dok se ostvaruje arhitektura zajedništva koja je ipak puno više od „stroja za sudjelovanje“.