Smrt na dopustu

Čekajući na šalteru u pošti da dođu na red kod „ljubazne“ službenice, dva su se prijatelja srela nakon dugo vremena i počeli su razgovarati o trećem kojeg dugo nisu vidjeli. Jedan od njih u jednom trenutku kaže: „Čuo sam da izgleda kao 'smrt na dopustu'!“ Pretpostavljam da je htio reći nešto o pogoršanju njegovog zdravstvenog stanja. 

Razmišljanje o vlastitoj smrti – tabú misao

Misao o „smrti na dopustu“ primjenjiva je ne samo na opis nečijeg dobrog ili lošeg izgleda ili zdravstvenog stanja, već i na ljude kod kojih je razmišljanje o vlastitoj smrti na trajnom dopustu. To je tabú misao. Jer kad bi se ta misao vratila s dopusta došla bi u pitanje zloba onih koji misle da će ostvariti vječito životno trajanje u vlastitom aranžmanu i vlastitim snagama. Taj aranžman često uključuje dozvolu da se razaraju međuljudski odnosi, da se smije gaziti drugoga ako je sredstvo da se dođe do nekog cilja, da se druge podcjenjuje i da se mrzi. 

Kako drugačije objasniti zlobu koju ne možemo razumijeti, nego kao neprihvaćanje vlastite nedostatnosti i pokušaj da se ovlada tom nemoći ukazujući na moć koja je „u mojim rukama“. 

Pouzdanje u pobjednika nad smrću

Misao o vlastitoj smrti oslobađajuća je za one koji znaju da se u svojoj nemoći i nedostatnosti mogu osloniti na onoga koji je dopustio da se kroz njegovu vlastitu nemoć ostvari pobjeda nad moćnom smrću. Oslanjajući se na Kristovu pobjedu smrti i znajući da je to pobjeda koja i moj život zahvaća, nema više straha od smrti. Ne moram više tražiti destinacije za njezin dopust. Ta me misao potiče da i druge pozivam na pouzdanje u pobjednika nad smrću. Tu nema više razorenih odnosa, nema gaženja ljudi i nema mržnje. 

Trajna pjesma života i pobjede

Misao o mojoj vlastitoj smrti potiče me da ovaj darovani mi život proživim u punini koja je dana Kristovom mjerom ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zato je misao o smrti moja trajna pjesma života i pobjede dobrote nad zlobom. Tonovi te pjesme odzvanjaju u mojoj okolini i u mojim odnosima s ljudima ako misao o smrti nije na dopustu. Ako se ona vrati u moj misaono – životni prostor, vjerujem da mržnja i zloba mogu otići na trajni dopust. Moći ćemo onda iskazivati sućut jedni prema drugima svojom blizinom ukazujući na blizinu pobjednika nad smrću. 

Zato trajni epitaf misli koja se vratila s dopusta može glasiti: spokoj nam vječni već sada daruj Gospodine, svjetlost tvoja vječna neka nam vazda svijetli i daj da u tebi zauvijek počivamo u miru.