Smiri me!

Što više vremena provodim u ovom nemiru koji me okružuje - zaboravljam kako izgleda mir! Daleko od Tebe sve gubi smisao. Trčim i žudim da ga nađem. Žurim s mjesta na mjesto u nadi da će sljedeće mjesto biti 'to' mjesto gdje ću Te konačno naći i prestati tražiti. Ali, kako to obično biva - opet sam u krivu. Pokušavam Te naći na potpuno krivim mjestima. Ne znam ni zašto se nadam da ću uspjeti. Bilo je potrebno dosta vremena da shvatim da ne moram mijenjati mjesto da bih Te našao. Sve što je trebalo je promijeniti način gledanja, razbistriti pogled. Od kada sam ga promijenio, shvaćao sam da si Ti u svemu, samo Te treba prepoznati. Ne kriješ se od nas. Upravo suprotno! Ti se uporno trudiš učiniti nešto da Te primijetim: vičeš za mnom, zoveš me, ali sam gluh. Nekada bih žudio za tim da Te jasno čujem, ali nisam mogao. Slušao sam, ali Te nisam čuo. Preglasno sam vikao na Tebe misleći da me izbjegavaš i za svaki loš trenutak sam Tebe okrivljavao. Trebalo mi je vremena da shvatim da ću Tvoj glas najjasnije razabrati u tišini. Kada budemo sami Ti i ja. Zapravo, kad dođem pred Tebe onakav kakav jesam. Sada znam da ne voliš da od sebe pravim ono što nisam ja i za što si me stvorio, Bože moj. Od mene si tražio samo to da budem Tvoja slika!

Uvjeren da ću Te naći - bježao sam od Tebe. Zapravo, svo ono traganje se svelo na bijeg od tebe. Znao sam sa čim ću se suočiti kada Te pronađem pa Te u isto vrijeme, dok sam žudio za Tobom, nisam htio sresti. To bi za mene značilo poraz. Bio bih gotov. Vidio bih sve ono što i Ti sam vidiš. A, što je to? Ništa. Veliko ništa jer Tebe nije bilo tu.

Zašto sam mislio da će me borba za ostvarivanje prizemnih snova dovesti do vrha, još mi nije jasno. Dok sam još uvijek sanjao o tome što ću sve postati i zamišljao sebe kako to sve promatram s vrha najviše planine, nisam ni slutio da mi iza leđa stojiš Ti. Čuvaš me da ne padnem s te prizemne visine. Budući da sam ti bio okrenut leđima, nisam vidio da ne stojim na tako visokom mjestu. Ti si nudio puno više, ali sam bio slijep za tvoje visine. Možda sam se i bojao onoga što Ti vidiš. Susret sa istinom o meni samome bi za mene bio pretežak pa sam ga odgađao i pokušao ostvariti ono za što sam mislio da sam stvoren.

Samo jedan susret s Tobom bio je dovoljan da razbije sve moje prizemne snove za kojima sam trčao. Pustio sam snove. Sanjat će ih netko drugi. Nikada mi nisu ni mogli ponuditi nešto što bi utažilo ovu glad u mojoj duši. To si mogao učiniti samo Ti, Gospodine. Uvijek sam Te bio gladan i Ljubavi tvoje žedan. Sve do sada.