Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi

U liturgijskim svakodnevnim čitanjima nedavno smo slušali kako se sveti Pavao obraća svome učeniku Timoteju. Činjenica da Pavao Timoteja naziva „ljubljenim“ učenikom i da mu se obraća brižnim očinskim riječima, govori da je ovaj mladi apostol bio iznimno važan za život prve crkvene zajednice. Tko je bio „ljubljeni“ Pavlov učenik i koju poruku kršćani danas mogu iz njegova života iščitati: na to pitanje pokušat ćemo odgovoriti u ovom razmatranju.

Timotej je bio iz mješovite obitelji. Otac mu je bio Grk, a majka Eunika i baka Loida bile su pokrštene Židovke. One su ga poučile Svetom pismu i bile prve koje su ga vjerski formirale. Pripadao je višem sloju građanskog društva. Kada je započeo raditi s Pavlom bio je prilično mlad, ali bez obzira na mladost uskoro je postao jedan od najvažnijih Pavlovih pomoćnika. Iz poslanica vidimo da je po naravi bio pomalo bojažljiv, suzdržan i slaboga zdravlja. Polaganjem ruku Timotej je od Pavla primio službu starješinstva te dobio zadatak da utvrđuje i hrabri mlade kršćanske zajednice. Apostol naroda često ga je vodio na svoja misijska putovanja, a dao mu je i poseban zadatak odlaska u misije u Makedoniju i Solun kako bi mladu kršćansku zajednicu „utvrdio i poučio u vjeri“.

Potrebna nam je živa kršćanska zajednica

Ovi kratki biografski podaci pomogli su nam da ukratko upoznamo „ljubljenog“ Pavlova učenika Timoteja. No, što njegov život govori kršćanima danas? Ponajprije činjenica da Timotej dolazi iz jedne mješovite obitelji, u kojoj nisu svi članovi bili vjernici, bliska je mnogim kršćanima danas. I mi danas živimo u jednom „izmješanom“ svijetu u kojemu nije jednostavno sačuvati i svjedočiti vjeru u Isusa Krista. Nerijetko smo izloženi kritici i nerazumijevanju, ponekad i od naših najbližih. Vrijednosti koje nastojimo živjeti ponekad su izvrgnute ruglu i omalovažavanju jer se smatraju zastarjelim i nesuvremenim. I u nama se, kao u mladom Timoteju, miješaju osjećaji pripadanja. Pripadamo li svijetu ili Bogu? Ipak, Timotej je imao podršku svoje majke i bake te, naravno, svog duhovnog oca sv. Pavla. Bez podrške i zajedništva nemoguće je vjerodostojno živjeti kršćanstvo. Sami se lako izgubimo, počnemo sumnjati, upadamo u mlakost i stvaramo pogrešne slike o Bogu. Potrebna nam je živa kršćanska zajednica, potrebni su nam ljudi koji će nas primjerom svoga života oduševiti i potaknuti da nastavimo put za Isusom iz Nazareta.

Izgrađujmo sve ono što je dobro u nama

Spomenuli smo, također, da je mladi Timotej bio krhka zdravlja i bojažljive naravi, ali je unatoč tome od svetoga Pavla dobio važne misijske zadatke. Pavao očito nije gledao na krhko zdravlje, bojažljivu narav i mladenačko neiskustvo kada je odabirao Timoteja za starješinsku službu. Važnija mu je bila njegova ljubav prema Kristu i želja da mu se posve preda. Isus na jednak način odabire svoje učenike i danas. On ne gleda na naše nedostatke, nego u dubini srca pronalazi razloge da nas pozove u svoj vinograd. Nije na nama da gledamo na slabosti kojih svatko od nas ima na pretek, već da uz milost Božju razvijamo ono što je dobro u nama.

Pavao je podsjećao svoga ljubljenoga učenika Timoteja na jednu važnu duhovnu istinu, a to je da radi s darovima koje je od Boga primio, a ne da ih zakopa. On je to izrekao ovim riječima: Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi.

I mi smo ljubljeni učenice i učenici Kristovi, on i nama danas ponavlja da raspirujemo, izgrađujemo, budimo sve ono što je dobro u nama. U svakom novom danu koji je pred nama čujmo i nama upućen poziv: Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi.