Psssssst!

Na početku korizme, koja se već polako primiče kraju, zasigurno smo donijeli neke odluke kako bismo korizmu doživjeli na posebniji način. Netko se odriče hrane ili pića, cigareta ili slatkiša, drugi možda društva i zabave ili pak nečega drugoga. Bilo kako bilo, svi stvaraju svoj „program“ korizme. No, značajan je jedan dan koji nam je došao upravo u sredini ove korizme. Blagdan sv. Josipa kao da prekida naše korizmene običaje i odluke i vuče nas u drugom smjeru, onom težem.

Komunikativna smo mi stvorenja. Ljudska priroda jednostavno je takva - društvena, komunikativna, počesto brbljava. Sama pomisao na šutnju, na tišinu i na samoću čini nam se besmislena. Kako mogu nešto dobro učiniti ako šutim? Kako mogu pomoći nekome ako šutim? Kako mogu ohrabriti nekoga ako šutim? Na koncu, kako mogu moliti ako šutim? Da, zaista je teško zašutjeti u svijetu koji stalno govori jer riječi su glavni subjekt svakodnevice. Riječima izražavamo emocije, riječima opisujemo događaje, riječima se približavamo drugima, riječima hrabrimo drugoga, no riječima često i vrijeđamo drugoga, nanosimo bol drugome, odbacujemo drugoga. Ne bi li onda bilo poželjno ponekad odreći se riječi!? Ne bi li bilo korsnije nekada jednostavno zašutjeti!? Možda i bi, ali takav korizmeni „program“ nam ne odgovara.

Šutnjom čuješ Boga

Sveti Josip, čovjek stolar, ne govori ništa značajno, zapravo ne govori ništa. U cijelom događaju Kristova rođenja, odrastanja, djelovanja nema zapisane niti jedne riječi sv. Josipa. Značajno je to i poticajno. Josip možda nije ništa rekao, možda nije znao što reći, možda nije želio reći, no činio je nešto puno više – u toj šutnji on je bio prisutan. Prisutnost koja se rađa iz tišine puno je jača od svih riječi. Narodna poslovica će reći da je najbolji prijatelj onaj s kojim jednostavno možeš šutjeti, a onda nakon te šutnje imaš osjećaj kao da ste si sve rekli. To je veličina šutnje na koju nas i Josip poziva. Šutnjom slušaš drugoga, šutnjom bivaš pored drugoga, šutnjom Boga čuješ.

Eto ti dakle korizmenog „programa“. Možda je još malo vremena korizme ostalo, no pokušaj barem danas, sa svetim Josipom, nakratko zašutjeti. Vidjet ćeš kako je lijepo samo biti tu, bez riječi, bez komentara, bez ičega osim šutnje. I nemoj onda ostati samo na tome. Pokušaj svaki dan barem nekoliko trenutaka odvojiti za tišinu, za šutnju i vidjet ćeš koliko ti to znači. I kada nekoga trebaš utješiti, nemoj se truditi, zašuti zajedno s bratom čovjekom; i kada te okrivljuju za nešto, zašuti bez pokušaja da se obraniš i drugoga okriviš; i kada si ljut i isfrustriran, zašuti i smirit ćeš se. Sve je jako jednostavno iako se nama čini teško... Pokušaj i polako toni u šutnju! Isplatit će se! Pssssst!