Protok Božjih osjećaja

Na prvim stranicama Biblije uočavamo rečenicu koja govori o istini našeg srca: "Nije dobro da čovjek bude sam!" Netko više, a netko manje puta u životu osjeti se samim. Osjećaj samoće može se pojaviti u različitim fazama čovjekova života, u nekim životnim promjenama. Postoji mnogo puteva kojima se izlazi iz osjećaja samoće. Djeca to rješavaju vrlo jednostavno, imaju svoje roditelje, oca i majku. Nadalje stječu prijatelje već od vrtića, a zatim u školi. Doba mladosti je vrijeme prekrasnih prijateljstava i osjećajnih naklonosti. Hrabri mladići i djevojke odluče se sklopiti obitelj. Ubrzo osjećaj samoće potpuno iščezne pred darom djece. Nadalje, i radno mjesto mnogi uspiju pretvoriti u prijateljski krug ljudi koji zajedno osjećaju i raduju se međusobnoj prisutnosti.

Ipak ima mnogo okolnosti u kojima nije sve tako idealno. Djeca znaju biti ranjena već od djetinjstva, ponašaju se asocijalno. Roditelji znaju otići svaki na svoju stranu. U mladosti prijateljstva znaju ponestati ili otkrivamo da su bila lažna. Svatko ne uspije ili se ne usudi sklopiti obitelj. Radna mjesta znaju postati skup pojedinaca punih karijerizma i nepoštenih podmetanja. Ni u obitelji uvijek nije sve sjajno. Odlazak u mirovinu ili gubitak muža ili žene znaju otvoriti ponor osjećaja samoće. Postoji li put izlaza?

Vidimo da se osjećaj samoće pojavi onda kada su odnosi između osoba smanjeni ili kao da više ne postoje. Ili su osobe koje nešto znače vrlo daleko, ili je njihovo zemaljsko postojanje prestalo. Ili je kvaliteta odnosa došla na najnižu razinu koju pamtimo. Za pobjeđivanje osjećaja samoće u bilo kojem obliku ili životnoj situaciji, u bilo kojem razdoblju života, potrebna nam je vjera. Povjerenje u Isusa Krista koji govori: "Ja sam trs, a vi ste loze!". Osjećaj samoće proizlazi iz pomanjkanja vjere. Događa se isti proces kao kada je loza odsječena od trsa - suši se. Zato je čovjeku dana sposobnost vjere da neprestano bude životnim sokovima povezan uz trs, uz život, uz Isusa. Tada iz Božjeg srca teku oni isti emotivni sokovi i naboji koji kolaju u Njemu. Mnogi zaljubljenici Božji tražili su u danu barem određeni dio sata kako bi mogli prebivati u blaženoj samoći, kada su se u molitvenom ambijentu prepuštali Božjim emocijama ljubavi. Neki osjete jače zov Božjeg srca i postaju svećenici ili idu u samostan. Naša današnje razmišljanje upućuje nas da se svaki osjećaj samoće pobjeđuje molitvom u kojoj čujemo glas: "Ti nisi sam! Nikad te neću ostaviti! Nikad te neću zaboraviti! Kada bi i majka zaboravila svoje dijete, ja tebe zaboraviti neću!" Tako, i slično, na mnogo načina progovara Bog srcu čovjeka kojeg je na trenutak pritisnuo osjećaj samoće.

Različiti su dakle putevi pobjeđivanja osjećaja samoće: od roditeljske ljubavi, prijateljstava u školi ili radnom mjestu, sklapanja obitelji, svećeništva ili redovništva, ali jedan ih sve obuhvaća i dopunjuje u njihovim granicama i krizama: to je prijateljstvo s Bogom u kojem njegove emocije preplavljuju srce i nadmoćno pobjeđuju svaki osjećaj samoće.

Neka se i danas događa protok Božjih osjećaja u tvom srcu!