Pronađi tragove Njegove ljubavi

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. (Izl 20,2)

Zapovijed prisjećanja

Što za mene predstavlja deset Božjih zapovijedi? Okvir, ograničenje, ponudu, izazov? U svakom slučaju one su pečat Saveza koji sam sklopio sa svojim Gospodinom i koji se trudim živjeti. Ipak, možda "unutar" tih zapovijedi postoji jedna na koju sam zaboravio, ili koje možda nisam svjestan - zapovijed prisjećanja: prisjećanja dobročinstava koje sam primio od Gospodina. Izabranom narodu najveći Božji dar bila je sloboda - izlazak iz egipatskog ropstva. To je za Izabrani narod temeljno iskustvo Božje ljubavi. I prije nego što mu nudi deset zapovijedi, Bog
poziva svoj Narod da se dovijeka sjeća te preobilno iskazane i doživljene ljubavi.
Koja je moja povijest spasenja? Od čega me je Gospodin oslobodio? Čemu sam ja robovao? Kako sam ja u svojoj prošlosti osjetio Njegovu brižnu ruku?
 

Kako živim Savez s Bogom?

I ja sam krštenjem, odlukom, predanjem svog života - ušao u Savez s Gospodinom. Bog je i na mene mislio kad je rekao "bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog." (Ez 36,28). Svijest o konkretnoj Božjoj ljubavi, o Njegovim dobročinstvima, pretpostavka je i temelj za življenje mog Saveza s Njim. Tek ta zahvalnost, to prepoznavanje Njegove prisutnosti u mom životu, može mi dati zanos i oduševljenje u svjedočenju Njegove ljubavi kroz "deset Božjih zapovijedi", ali i ako sam spreman ići dalje i više: nasljedovati Krista u potpunom predanju
svog života za siromahe ovoga svijeta (Mk 10,17-22).
 

Moj konkretan život

Moj svakodnevni život ispunjen je znakovima Božje ljubavi. Samo što možda toga nisam uvijek svjestan. I mene Bog svakodnevno, u mom konkretnom životu, izvodi iz ropstva, rastvara mi Crvena mora, daruje mi zemlju u kojoj teče med i mlijeko...
Znam li to sve prepoznati u svom proteklom danu? Znam li uočavati tragove Njegove ljubavi? Možda mi u tome može pomoći jedna mala ali važna molitvena vježba: da se u svome danu zaustavim i odvojim par trenutaka kako bi se osvrnuo na ono što sam proživio. U tih par molitvenih trenutaka mogu si dublje posvijestiti neko iskustvo, neki događaj, neki susret... Ako odvojim vremena za to, uočit ću vrlo konkretne znakove Božje prisutnosti u mom životu: kako me On pogledao očima one drage osobe, kako mi se nasmijao, kako me zagrlio; On je onaj koji me ugrijao zrakama sunca, On me ispunio onom radošću, On me potaknuo na divljenje procvjetalom stablu, On me nosio kroz one teške trenutke u danu... Pozvan sam prepoznavati Ga u najmanjim gestama, događajima, susretima, iskustvima... Pozvan sam prisjećati se i zahvaljivati Mu - i tako neprestano proživljavati Njegovu ljubav, Njegovu prisutnost.