Primjer sam vam dao…

Danas je Veliki četvrtak, dan kada se spominjemo Isusove posljednje večere sa svojim učenicima. Evanđelist Ivan nam govori kako je Isus znao da je došao njegov čas, odnosno da je potpuno svjestan događaja koji će uslijediti: izdaje, osude, muke i smrti. Baš zato što je svjestan da se njegova služba bliži kraju, želi svojim učenicima pokazati da ih ljubi do kraja. Osim što im konkretno pranjem nogu pokazuje koliko ih voli, želi im primjerom pokazati što oni trebaju činiti jedni drugima. 

Jedna rabinska izreka govori: „Sve što rob čini za svog gospodara učinit će i učenik za svoga učitelja – osim odrješivanja obuće.“ Gesta pranja nogu, za vrijeme različitih svečanosti, nije bila nepoznata u istočnjačkoj kulturi, ali se jasno znalo da taj prljavi posao pripada slugama ili robovima. Upravo zbog toga je učenike iznenadio ovaj Isusov postupak. Svi su šutjeli jer su jednostavno bili šokirani. Tek se Petar suprotstavlja Učitelju i moli ga da to ne čini. Petar se vjerojatno protivi jer previše površno i izvanjski doživljava Isusovu gestu. On je svjestan da su njegove noge prljave od pustinjske prašine, znojne od vrućeg sunca, izranjene od oštrih kamenčića, pune žuljeva zbog grubih i istrošenih sandala. Na kraju, svjestan je da te noge šire neugodan miris. On se pred Isusom želi predstaviti u što boljem i ljepšem svjetlu. Zbog toga mu je neugodno i srami se svoje nečistoće. 

No, baš zbog te Petrove nečistoće Isus ne želi odustati od svog plana. On želi Petra dotaknuti tamo gdje je najranjiviji. Dotičući njegove umorne i izranjene noge, on zapravo želi dotaknuti Petrov umoran i izranjen život. Želi mu pomoći da se zavoli i prihvati. Petar se ničega ne treba sramiti pred Isusom jer ništa ne može poremetiti Isusovu naklonost prema njemu. Dapače, Isus želi ući u prljavštinu i samoću Petrovog života i tu se  nastaniti kako bi donio čistoću i oslobođenje.

Pokušajmo se danas, na Veliki četvrtak, staviti u Petrovu poziciju. Iako bismo se pred Bogom, a osobito pred drugima, uvijek željeli prikazati u najljepšem svijetu, Isusova gesta pranja nogu nam pokazuje da pred Njim možemo biti onakvi kakvi jesmo. Možemo biti slabi, nečisti, bolesni… 

Ovih dana imao sam veliki dar prisustvovati susretu zajednice „Arka“ u kojem su članovi zajednice po uzoru na Isusa jedni drugima prali noge. U tim milosnim trenucima osjetio sam ljepotu Crkve, Crkve u kojoj osobe s intelektualnim poteškoćama peru noge svećeniku i iskazuju mu neizmjernu ljubav, Crkve u kojoj se živi evanđeoska jednostavnost i malenost i gdje se nebitno ne zamjenjuje za bitno, Crkve u kojoj se konkretno živi Isusova riječ: Primjer sam vam dao da i vi činite, kao što ja vama učinih.  

Pođimo danas u naše crkve i dopustimo Isusu da i nama opere noge te da nas nahrani na stolu svoje riječi i svoga tijela.