Preobrazi se!

„Onih dana povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli.“

Moj Gospodine! Zaustavljam se pred ovim riječima, pred ovim događajem i samo upijam, osluškujem srce. Prepuštam se potpuno tom osluškivanju. I slušanje se malo pomalo, poput cvijeta pod suncem, pod njegovim nježnim zrakama širi i cvijeta – uistinu počinje živjeti božanski.

Pratiš li me, dragi čitatelju, tražitelju? Slušatelju? Ako ne, to je samo „ne još“, vrati se na početak i kreni lagano, strpljivo s povjerenjem.

Srcem se širi ona središnja želja i čežnja za Gospodinom, za „biti s Njime“: živjeti, osjećati, govoriti, misliti, dijeliti sve s Njime.

O, Gospodine Isuse, koliko sada želim biti s tobom na toj Gori! Sve bih dao! Gledam tebe, koliko si žudio i radovao se tim trenucima na Gori. Pa kako i ne bi, žudio si za Ljubavi Oca i Duha Svetoga, žudio si za zajedništvom s Njima. Za puninom života. I to na kakav način i s kakvim smislom. Ništa sebično, ništa egoistično, ništa zasebno, ništa pridržano sebi ili samo nekima. Ne želiš se više vratiti sam u to zajedništvo bogato životom, već nas sve želiš tamo povesti i uvesti. I pokazuješ nam, otkrivaš nam mudro što si nam to i kakvu baštinu priredio!

Želiš nas Gospodine predati u Očev zagrljaj, želiš nas prepustiti njegovim milim, darežljivim, velikodušnim i brižnim rukama koje nas čekaju i prizivaju: dođi kćeri, dođi sine, uzmi moju ruku i primi... što ti sve Otac prepušta?! Zastani i prepusti se na trenutak.

Želi ti Gospodin puninu dara svakoga, a ponajviše ljubavi po i u Duhu Svetome svome. Otvara ti nove oči za novi život – da vidiš koliko si već prožet tim Duhom i još više da vidiš gdje te Duh vodi i nadahnjuje i koliko je prisutan u tebi, u drugima, oko tebe. Darovi brojni... milosti... nadahnuća... Zastani, osvijetlit će ti On i pokazati. Ne žuri, On je Gospodar vremena. Odluči slijediti.

Kakva stvarnost, kakva silina to, Gospodine, tvoje preobraženje. „I dok se molio, izgled mu se lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista.“

Plod je to susreta s Njime i za tebe brate i sestro, dioništvo već sada na Njegovoj baštini Slave koja se u nama želi nastaniti i već se nastanjuje. Duhovna i tjelesna blagodat. Zamisli biti dionik, nosioc njegove Slave, a po njoj svaki blagoslov, uskrsnuće i život! Gospodin se želi u tebi i po tebi proslaviti, pokretati nova srca! Posluhni u čemu to, u tebi, za tebe i za druge...

„Pojavi se oblak i zasjeni ih... a glas se začu iz oblaka: 'Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!'“

Da, Gospodine, nije to prazna priča, služiš se konkretnom stvarnosti – dotičeš naše srce, duh i tijelo po svome Duhu i osposobljavaš, nastanjuješ, daruješ svojom Slavom. Preobražavaš nas, Gospodine, i stvaraš novo! Posvijesti si, prijatelju, i iskusi to. Novim očima uočavaj i uči se prepoznavati Njegovu Slavu u svakom bližnjem koji će ti biti poslan! Pristani i kreni, obnovi, preobrazi se u Njemu!

Autor: p. Sebastian Šujević

Objavljeno: 08. 08. 2013. u kategoriji Duhovne misli