Nemojmo se uspavati!

Prispodoba o ludim i mudrim djevicama razotkriva nam čovjekovu ludost i mudrost. Evanđelje poručuje: ne budi lud, već mudar. Nosi uvijek ulje sa sobom. Ulje jest snaga i mudrost Duha Božjega. Postoji „međuvrijeme“ između prvog i posljednjeg Kristova dolaska, a to je upravo ovo vrijeme u kojem mi živimo. U taj je kontekst smještena prispodoba o deset djevica (usp. Mt 25, 1-13).

Ljudsko znanje kao ludost

Riječ je o deset djevojaka koje čekaju Zaručnikov dolazak, ali on kasni, a one su pozaspale. Na iznenadnu vijest da Zaručnik dolazi sve se pripremaju da ga dočekaju, ali dok pet od njih, mudrih, imaju ulja za svoje svjetiljke, ostale, lude, ostaju s ugašenim svjetiljkama jer ga nemaju. Zaručnik dolazi i ludim djevicama se zatvaraju vrata. Njima nedostaje ulja kako bi isitinski prepoznale i susrele Zaručnika. Osobina ludosti ludih djevica sastoji se u tome što su sigurne u same sebe, u vlastito znanje. Zato je sasvim razumljivo da nisu ponijele ulja sa sobom: bile su uvjerene da znaju kada će Zaručnik doći. Lude djevice karakteriziraju one kršćane koji svojim životom, riječju i djelom, pokazuju da jako dobro poznaju Zaručnika, Isusa Krista. Ludost je u tome što im ljudsko znanje postaje mudrost, snaga i sigurnost, a vjera rutina: kao da u poputnosti poznaju Boga. Misle da su sakramentima i redovitom pobožnošću riješili svoj odnos s Bogom i tako ostvarili kraljevstvo nebesko. Možda i jesu ostvarili kraljevstvo, ali svakako ne nebesko, nego zemaljsko, prolazno. Ljudi koji ne računaju na Božju dinamiku i pomoć, te stalne izazove vjerskog života, nisu otvoreni Duhu Božjem, ili ako to uspoređujemo s ovom prispodobom, ne računaju s time da im može ponestati ulja, odnosno Duha.

Ovo o ludim djevicama slika je dublje poruke. Svjetiljka je vjera, a ulje djelotvorna ljubav. Ludost ludih djevica je u tom što su držale tešku zapovijed čistoće duše i tijela. Nikakvim grijehom tjelesnosti nisu se okaljale, ali istovremeno su zaboravile držati onu lakšu, a puno važniju zapovijed - ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljubav je ona koja obasjava put Zaručniku. Dan bez nje je kao hrana bez soli, bljutav i nepodnošljiv. Život proživljen bez nje, izgubljen je život. Život nam nitko ne može posuditi. Nitko umjesto nas ne može Bogu pohrliti ususret s upaljenom svjetiljkom. Stoga: „Tražite Boga dok se može naći“ (Iz 55, 6).

Mudrost vjere izvire iz srca

Mudrost mudrih djevica prepoznaje se ponajprije u njihovom poniznom priznanju vlastitog neznanja. Mudre su djevice svjesne da ne mogu znati kada će Zaručnik doći. Njihovo je znanje krhko, ali se njihova mudrost, postojanost i snaga temelje na Bogu, a to pokazuju mudrim uzimanjem ulja kojeg nose sa sobom. Trajno su otvorene nadahnuću i pomoći Duha Svetoga. Ne poznaju dovoljno Zaručnika, Boga Isusa Krista, stoga nose sa sobom ulja, Duha Svetoga. Mudre djevice možemo prispodobiti onim kršćanima koji svoju vjeru ne grade samo na vjerskom formalizmu, redovitim pobožnostima i pohađanju euharistije. Njihova vjera nije uobičajna, statična, nego je dinamična i radosna. Ona izvire iz srca. Bit kršćanskog života jest radost. To je naša ludost i mudrost. Ludost jer nije logično po ljudskome da čovjek živi radosno onda kada ne postoje uvjeti za radost, a mudrost u Duhu jest onda kada kršćanin unatoč nedostatku uvjeta radosti živi radosnim životom.

Pokažimo svijetu "krivca" naše radosti

Tragično za kršćanina je kada prestane biti lud po mudrosti Božjoj. Tragičnost je u tome što takav kršćanin prestaje biti radostan i optimističan. Zaključuje papa Franjo: „Život uspavanih kršćana je žalostan život, to nije sretan život. Kršćanin mora biti sretan, to je Isusova radost. Nemojmo se uspavati!“ Upravo kršćanima koji odbacuju radost Isus govori: „Zaista kažem vam, ne poznam vas!“ Oštro upozorenje jest zapravo poziv Božjeg milosrđa da promijenimo svoj životni stil. Od umornih, uspavanih i tmurnih kršćana, da postanemo radosni i ludi kršćani koji donose nadu, vjeru i ljubav u ovaj tmurni, umorni, uplašeni i ponekad beživotni svijet koji ubija svaki smisao istinske nade, vjere i ljubavi potrebne svakome čovjeku. Vjerujem da mladi kršćani itekako mogu ponijeti ulja sa sobom u svijet. Susresti i prepoznati Krista i pokazati svijetu „krivca“ njihove istinske radosti. Zato mi je u pamet došla molitva sv. Pavla: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima“ (Ef 1, 17-20).